Nova Istra

552 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivan J. BOŠKOVIĆ tizirajući posebno razloge koji su do toga doveli, jer bi to zahtijevalo drukčiju inter- pretacijsku perspektivu, značajnim ističe premještanje svekolikih događanja s juga i Dubrovnika na sjever i u gradove Varaždin, Požegu, Osijek i poglavito Zagreb, koji se sve više nameće kao glavno kulturno, pa tako i nacionalno središte. Apostrofira- jući ulogu isusovaca, pavlina i franjevaca u širenju pismenosti i kulture, podcrtava ulogu Kačića i Reljkovića, Grabovca i Brezovačkog, a podjednako ističe i značenje gramatika i rječnika u procesima standardizacije jezika, porast čitanja i publike, ti- ska/tiskara i kazališta, leksikografije (rječnika…), a naglašava i značenje akademija kao organiziranih oblika kulturnog i književnog života s ciljem baštinjenja i skrbi za jezik, kulturni ukus i slično. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na noviju hrvatsku književnost, a usko je ve- zano uz procese stvaranja modernih nacija.Taj je proces, kako je poznato u hrvatskoj kulturnoj i književnoj historiografiji, tekao znatno sporije nego u većini zapadnoeu- ropskih zemalja, a razlozi su bili u nepovoljnim političkim i društvenim okolnosti- ma. Kako je moć hrvatskih institucija, Sabora i bana, bila najčešće marginalizirana i gotovo simbolična, na temelju tobože povijesnih odnosa mađarski su nacionalisti – nasilnim uvođenjem mađarskoga jezika u institucije i škole – nastojali Hrvatima uskratiti i ono malo pripadajućih prava. To je kod hrvatske inteligencije izazivalo nezadovoljstvo manifestirano kroz izražavanje osjećaja pripadnosti narodu, njego- voj kulturi i povijesti. Uz potrebu da se poradi na stvaranju jedinstvenog jezika, po- ticaje za sakupljanjem narodnoga obilja te naraslu potrebu pisanja„vu domorodnem jeziku“, javljaju se i potrebe za tiskarstvom i izdavanjem novina, čime se – istina u zadanim političkim okvirima – stvaraju pretpostavke koje će kao svoj kulturni i po- litički program artikulirati naraštaj koji u društveni i kulturni život ulazi tridesetih godina. Brešić posebno apostrofira priloge Gaja, Štoosa, Derkosa, grofa Draškovića, Vukotinovića, Babukića, A. Mažuranića i Rakovca, koji će biti i prvi suradnici u Da- nici . Kada su Novine Horvatzke … 1836. promijenile ime u Novine ilirske te kada su stari pravopis i kajkavski jezik svoje mjesto ustupili štokavštini i novome pravopisu, ilirsko je ime postalo nazivnikom svih tadašnjih događanja, pa je i sav društveni, dakle kulturni i književni život sve do 1843. godine bio„iliriziran“! Uz književne sa- držaje, Brešić to argumentira i simbolima pokreta – mladim mjesecom i zvijezdom Danicom – apliciranima na mnoštvo upotrebnih predmeta (npr. torba, stavljena i na naslovnicu knjige!), pa čak i odjeće. U sažetom povijesnom pregledu podsjećajući na ključne nadnevke navedenog vremena, u kojem je književnost na sebe preuzela ulogu buđenja nacionalne svijesti, Brešić priziva djela koja su napisana te institucije i časopise koji su u tom složenom procesu pripomogli. Naglašava i odjeke navede- nih zbivanja u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni, ali i među bačkim i gradišćanskim Hrvatima i u njihovim kalendarima, stalno naglašavajući kako su kultura, hrvatski