Nova Istra

550 SLOJEVITA, TEMELJITA, NEZAOBILAZNA KNJIGA Vinko BREŠIĆ: Hrvatska književnost 19. stoljeća , Alfa, Zagreb, 2015., 432 str. Premda pisana s nakanom – „da posluži prvenstveno studentima književne kro- atistike za lakši, iako tek jedan od mogućih pristupa studiju novije hrvatske knji- ževnosti“ – ova Brešićeva knjiga umnogome, i metodološki i sadržajno i poticajno i akribično nadrasta prvotnu svrhu. Bogatstvo njezina sadržaja te preglednost i saže- tost kojom je to književno bogatstvo predstavljeno, ne ostavlja nimalo dvojbe da bi mogla biti znakovito više od, autorski determiniranog, pregleda književnih sadržaja hrvatskoga „stoljeća naroda“, kako se 19. stoljeće metaforički naziva u kroatističkoj književnoj znanosti. Poglavito jer su rijetke sinteze i pregledi hrvatske književnosti koji su, makar i u ovakvoj sažetoj preglednosti, stilskoj pregnantnosti i jezgrovitosti, obuhvatili slojevitost i složenost svih sastavnica hrvatske književne riječi u komplek- sima njezine (nacionalno) identifikacijske i reprezentacijske, a ne samo žanrovske slike i uloge. S ambicijom da knjigom ponudi odgovor na pitanje kako su Hrvati postali europ- skom književnom nacijom i opiše kako su književnošću – kao jednim od načina kon- stituiranja nacionalnog identiteta – postali i (europskom) političkom nacijom , Brešić je žanrovima namijenio ulogu nositelja ideje hrvatske književnosti. Predmnijevajući pod nazivom žanra ne samo„stvarno vrijeme i stvarni prostor u kojem se književnost konstituira, nego i status pisca i njegova djela, teme i njihovu realizaciju“ te njihov smisao, knjigu je razložio u nekoliko cjelina, stalno imajući u vidu Bahtinovu misao da je ovladavanje navedenim aspektima (književne) epohe „neraskidivo povezano s načinima predstavljanja u toj epohi“. Pri tome su se nametnula dva pitanja na koja