Nova Istra

546 PRILOZI O ZAVIČAJU Boris Domagoj BILETIĆ Napisao je dramske tekstove: Tri riječka junaš- tva , povijesne slike Rijeke iz Napoleonskih rato- va (1957.), Pod usijanom krunom , dramska vizija u tri slike (1957.), Brionska balada , tragedija u tri čina (1958.), Vatroslav Lisinski , životna drama skladatelja prve hrvatske opere (1964.), Žrtve- na trodnevica (1971.), Smrt kastavskog kapetana , drama u pet činova (1978.). Ujčić je i autor popularnih kulturnopovijesnih tekstova: Sadržaj(i) opera (1938.), Grad gradile vile , prikaz povijesti Motovuna (1969.), Hod po- koljenja nad ponorom Pazinčice , o Pazinu u XIX. i XX. st. (1969.) te brošure Castrum Pisinum 983. (1983.). U suradnji s bratomVito- mirom objavio je i povijesne preglede: Pazin (1953.) i Rijeka (1954.), zatim rasprave Hrvatskosrpski književni jezik i pravopis (1953.) i polemičke brošure Me ne infischio dei calunniatori (1963.), koja se odnosi na monografiju V. Ujčića Pula od najstarijih vremena do danas s okolicom . Bio je čest sudionik Pazinskoga memorijala s temama iz povijesti školstva i kulture. Neke su mu pjesme uglazbljene. 2. Ujčićevo značenje za Istru dvadesetoga stoljeća Poput plejade vršnjaka i ljudi slične sudbine, Ujčić je Tugomil bio čovjek posebna kova, određena svjetonazora, svojstvene poetike i rukopisa uopće, te prilično dugo aktivan u kulturnome, društvenom pa i političkom životu ne samo hrvatske Istre nego i širih prostora. Obilježen zavičajem, nacionalno svakako, a unekoliko i klasno, ide u red onih humanista koji su držali do svojih ideala, u rekosmo niz, plejadu istarskih emigranata pred fašizmom, među kojima su se rijetki posvema vratili u zavičaj, neki tek djelomice, a mnogi tek povremeno i pod stare dane, kako bi ipak ostavili do kraja i dostojan trag u snivanome slobodnom podneblju gdje su riječi i mirisi, boje i prizori, osjećaji i misli najbistrije, najčistije, elementarne jer su to feno- meni djetinjstva i mladosti. Tako je i u Ujčića starijeg. Puno je pisao i objavljivao, i raznovrsno, žanrovski jednako kao i kakvoćom. Nije sustavno ni cjelovito vredno- van kao stvaralac, pisac, već tek fragmentarno, uvijek nekako u kontekstu ideološ- kom možda više negoli idejnom, što pak nije posebnost već pravilo u generacijskom slučaju i to višegeneracijskom, čak transgeneracijskom kada govorimo o mnogim angažiranim Istranima, poimence istarskim Hrvatima užasnoga, nerijetko crno- bijeloga vremena, čitavoga u sukobima i sučeljenim ili susljednim totalitarizmima 20. stoljeća. Ne utvarajmo si, naime ni ovo stoljeće nije puno bolje započelo..., iako prepuno demokracije iz ustiju vještih manipulatora diljem planeta, pa dakle i u nas. Tugomil Ujčić