Nova Istra

545 Boris Domagoj BILETIĆ, Pula SVESTRANI SVJEDOK VREMENA – PROFESOR I PISAC TUGOMIL UJČIĆ U povodu 20. obljetnice smrti i uoči 110. godišnjice rođenja 1. Kratak životopis Tugomil Ujčić pjesnik je, prosvjetni radnik, dramatik, publicist... (rođen u Pazi- nu, 29. studenoga 1906., a umro na Sušaku, 21. prosinca 1995.). Podrijetlom je iz obrtničke obitelji. Pučku školu i dva razreda stare pazinske gimnazije pohađao u rodnome gradu, a nakon I. svjetskog rata i talijanske okupacije Istre prešao je u Karlovac u Istarski internat za učenike izbjeglice te je 1925. maturirao u karlovačkoj Klasičnoj gimnaziji. Za posjeta roditeljima u Pazinu dobiva poziv za služenje u tali- janskoj vojsci, pa bježi u staru Jugoslaviju. Jezik i književnost studirao je u Beogradu i diplomirao 1929. Bio je gimnazijski profesor u Smederevu, Senti, Rumi, Gospi- ću (Učiteljska škola), Kruševcu, Kragujevcu (1941-45.; Druga muška gimnazija) i Gornjem Milanovcu. Godine 1946-62. predavao je u pazinskoj gimnaziji, a zatim do umirovljenja 1964. na Pedagoškoj akademiji u Puli. Gotovo cjelokupna tematika njegova književnog opusa povezana je s Istrom. Po- eziju je pisao na dijelaktu, čakavici, i na književnome hrvatskom jeziku, na srpsko- me, pa i nekoliko pjesama na talijanskom. Objavio je sljedeće knjige pjesama, brošure i poeme: Istarska legenda (1954.), Po pazinskeh briegah (1954.), Pijem za tvoje novo rođenje drevni Motovune (1969.), Iz mraka u svjetlo (1978.), Kameni cvijet Istre (1979.), Dubravica raspjevana (1982.), Pod lumbrelon marožanja i škierca (1982.), Šumi Pazinčica pod Kaštelom (1983.) i dr. Pisao je i prigodničarski: Srećan ti praznik, pazinski kombinate , Nad humkama streljanih Kragujevčana (pjesme i dramski tekst, 1988.) i dr.