Nova Istra

518 PRILOZI O ZAVIČAJU Zvane ČRNJA dvadesetih i u početku tridesetih godina ostaje i danas nasilje, i to fašističko, ako u međuvremenu nije ispravljeno. Nema, dakle, i ne može biti u našemu zakonodav- stvu propisa u kojem bi istarske općinske administracije mogle naći pravni alibi za navedenu protuustavnu praksu. Opet napominjem, poštovani druže N. N., da je stanje s tzv. službenien utvr- đivanjem prezimena u Istri postalo posljednjih mjeseci alarmantno. Dok su prije dvadesetak godina pojedine općinske uprave pokazivale u tom pogledu stanovitu fleksibilnost, sada sve dosljedno prihvaćaju pretpostavku da je talijanizacija sprove- dena u doba fašizma bila zakonita, pa je na desetak tisuća Istrana ponovno dobilo talijanska prezimena. Istina, općinske administracije nude istarskim Hrvatima lijek protiv sadašnjeg vala talijanizacije: dovoljno je da napišu molbu za „izmjenu“ svoga prezimena i ono će im se bez dodatnih teškoća vratiti u pretfašističko stanje. Ja, međutim, takvo rješenje smatram neprihvatljivim iz ljudskih, kulturnih i političkih razloga. Ono istarske Hrvate dovodi u neravnopravan položaj prema istarskim Talijanima, a i kompromitira nas pred susjednom Italijom stvarajući dojam da su Hrvatska i Jugoslavija zapravo nezainteresirane za Istru, i stvarajući također pretpo- stavke za eventualne nove protujugoslavenske aspiracije Almiranteovih neofašista i iredentista. U samoj Istri među najširim masama stanovništva takve administrativ- ne manipulacije s prezimenima djeluju, htjeli to ili ne, na dekomponiranje povijesne svijesti Istrana stavljajući ih pred nove dileme, pred nove krize savjesti, pa i pred nova egzistencijalna pitanja. S druge strane, mrtvi Istrani, kojima su prezimena bila potalijančena, ne mogu posthumno zahtijevati njihovu promjenu. Prema stanju u matičnim knjigama moj je otac 1950. umro kao Giuseppe Cergna, pa ja po praksi naše administracije nemam isto prezime kao on. Kad je riječ o mrtvima, koji više ne mogu izmijeniti svoje talijanizirano prezime, treba spomenuti da ima obitelji u kojima dolazi do pravih tragedija, jer se javljaju nepremostive teškoće pri stjecanju prava na mirovinu, dokazivanju srodstva, bračnog stanja, porijekla itd. Evo, do tak- vih apsurda dovodi protuustavni odnos prema problematici hrvatskih prezimena u Istri i kruto, restriktivno, uskobirokratsko i krajnje bezidejno tumačenje postojećih zakonskih propisa. Istina, ja i ne poznajem pobliže sve te propise, ali znam da je nedopustivo da se njihovom primjenom derogiraju duh, načela i biće Ustava. Stoga predlažem da se po najhitnijem postupku preispita cjelokupna zakonska proble­ matika i administrativna praksa vezana uz pitanje utvrđivanja pravno autentičnih oblika hrvatskih prezimena u Istri te da se isto tako hitno izvrši revizija svih po- grešnih i protuustavnih akata što su ih od pedesetih godina do danas matični uredi u Istri izdali građanima, odnosno da se ti akti ponište i da se svi koji su krivi za takve postupke matičnih ureda pozovu na odgovornost. Razumije se, svakome tko želi, treba omogućiti da bez proceduralnih teškoća zadrži talijanizirano prezime, ali