Nova Istra

511 Oleh HIRNYK HRVATI I UKRAJINCI identitet: za razliku od pravoslavnih Srba, Hrvati pripadaju Rimokatoličkoj Crkvi. Glede književnih jezika, razlika između ova dva naroda nije znatna, što se jako ko- ristilo za vrijeme Jugoslavije uvođenjem tipičnoga jezičnog asimilacijskog modela nazvanog „srpskohrvatski jezik“. Djelovanjem takozvanih katedara slavenske filologije u bivšemu SSSR-u, propa- girala se srpska kultura i literatura. Sve što je imalo hrvatsko podrijetlo prikazivalo se kao srpsko. Činjenica da je jezikoslovka iz Lavova Jaroslava Melnik nazivala Va- troslava Jagića „srpskim slavistom“ svjedoči o „uspjehu“ polučenom na katedrama „slavenske filologije“ u korist velikosrpske ideje i totalitarnog prostora, gdje za boga- tu hrvatsku kulturu nije bilo mjesta. Posljedice djelovanja tih i takvih„katedri“ trajat će još dugo, jer većina filologa koji danas na ukrajinskim sveučilištima predaju kroatistiku stasali su na sovjetskim ka- tedrama, a kasnije su postali „prekvalificirani srbofili“. Nije slučajno Kačić posebnim člankom izdvojio podršku Vatikana u stjecanju neovisnosti Hrvatske jer, bez preuve- ličavanja, Hrvati su svoj identitet očuvali upravo zahvaljujući Katoličkoj Crkvi.„Gla- var Crkve katoličke neće dopustiti da propadne Hrvatska, najčvršći štit i predziđe kršćanstva“, navodi autor riječi koje je 1519. izgovorio papa Lav X. 111 Predziđe kršćanstva Metafora „antemurale christianitatis“ (predziđe kršćanstva), poput Poljske i Ka- talonije, vjekovima će obilježavati i sudbinu Hrvatske. 112 Zaista neobičan, poput potkove, oblik Hrvatske podsjeća na obrambeni val, čiji su sjeverni obronci prema prostorima Mađarske i Austrije, a južni su tijekom povijesti bili prepreka islam- skome svijetu da pristupi k udobnim morskim lukama i otocima Jadrana, odakle je moguće slobodno napadati istočnu obalu Apeninskog poluotoka, a prije svega Veneciju. Dojam je kako su Hrvati tijekom teških stoljeća i složene povijesti stalno popuštali/ustupali svoje pred islamskim svijetom, napuštajući jednu po jednu svoje povijesne zemlje na prostoru Bosne i Hercegovine. Događanja druge polovice XX. st., prema Kačićevu mišljenju, obilježila su sud- binu Hrvatske još i kao „antemurale christianitatis occidentalis“ (predziđe zapadne civilizacije). Međutim, suviše je težak test i teret sudbinski dopao Hrvate kao malo- brojan narod: kako i dalje živjeti u iluzijama da smo iznimni zbog razvalina spalje- noga Vukovara i dubrovačkih spaljenih povijesnih spomenika svjetskoga značenja? „Povijesna su iskustva, a to zemljovidi najočitije upozoravaju, i nas Hrvate konačno moraju poučiti, da se prestanemo zanositi da naš narod treba biti ‘štit’ drugih ili 111 Isto, 334. 112 Isto.