Nova Istra

504 HRVATI I UKRAJINCI Oleh HIRNYK ja usvojila, a zapravo oduzela naziv Rus’, koji svojim specifičnim sadržajem – etnič- kim i zemljopisnim, potpuno odgovara suvremenome značenju pojma Ukrajina“. 92 U postkolonijalnim studijama ruskoga (moskovskoga) kolonijalizma ovu je „lingvi- stičku nejasnoću“ uvijek važno imati u vidu. Danas među hrvatskim filolozima i jezikoslovcima postoji žestok otpor uvođenju bilo kakvih ispravaka u „tradicionalno“ usvojen pojam „Kijevska Rusija“, koji se ite- kako koristi u znanstvenim izdanjima (da ne spominjemo popularne školske udž- benike), unoseći „lingvističku nejasnoću“ i podržavajući rusku kolonijalnu praksu. Ipak, u Hrvatskoj su profesionalni znanstvenici, među kojima je Anto Knežević, osjetljivi prema navedenim bitnim nijansama prijevoda, a koji postupno istiskuju „konvencionalnu tradiciju“, pišući „Kijevska Rus ׳ “, „Kijevska Rusi“, „srednjovjekovna Rus ׳ “ i sl. 93 Uloga Đure Vidmarovića Mnogo napora u iskorjenjivanju jezičnih i povijesnih nejasnoća u novije vrijeme ulo- žio je hrvatski pisac i diplomat Đuro Vidmarović, nekadašnji veleposlanik RH u Ukrajini. U članku o„Povijesti Ukrajine“ naglašava kako za većinu Hrvata Ukrajina ostaje nepoznata. „Hrvati o Ukrajini znaju samo toliko koliko su željeli i ako su to željeli njihovi gospodari, posebno oni koji su boravili u Krakovu, Petrogradu, Mos- kvi ili Beču“. 94 Postupno je u hrvatskoj historiografiji postalo tradicijom „neznanje o ukrajinskoj povijesti“, a tako je bio odgojen i Vidmarovićev naraštaj. Predstavlja- nje prošlosti ukrajinskoga naroda u hrvatskih intelektualaca formiralo se na osnovi udžbenika, kojemu je autor B.D. Grekov, ruski predavač, i Miroslav Brandt, čelnik Katedre za povijest Europe srednjega vijeka na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U suradnji s hrvatskim povjesničarom Brandtom, Grekov je napisao udžbenik dvostruka naslova i autorstva: B.D. Grekov, „Kijevska Rusija“; M. Bran- dt, „Ruske zemlje od XII. stoljeća do Ivana Groznog“ (Zagreb: Naprijed, 1962.). Upravo je ovaj udžbenik sve do 1981. g. bio je uvršten u popis osnovne literature za hrvatska sveučilišta. Knjiga slijedi neprekidnost tradicije, koja je prešla u nasljeđe, „iz velikoruske carske u rusku boljševičku i ‘internacionalističku interpretaciju’ sov- jetske historiografije“. 95 92 Я. Дашкевич, „Етноніміка між наукою та політикою або довкола національного імені українського народу “. (Etnonimika između znanosti i politike, ili o narodnosnome imenu ukra- jinskoga naroda), 5. 93 A. Knežević, Najstarije slavensko filozofsko nazivlje , Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb,1991., 107, 109, 137. 94 Đ. Vidmarović,„Nepoznata Ukrajina“ , u: Povijest Ukrajine, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, Zagreb, 2009., 6. 95 Isto, 7-8.