Nova Istra

496 HRVATI I UKRAJINCI Oleh HIRNYK i blagoslov narodima“. 59 Na međureligijskom području ovoga filozofa tumače kao „preteču kršćanskoga ujedinjenja“ i gorljiva pripadnika ekumenskoga, „međucrkve- nog dijaloga“. Međutim, gledajući iz pozicije postkolonijalne kritike, primjer V. So- lovjeva samo potvrđuje navedenu tezu Jaroslava Daškevyča kako je „ekumenizam“ tek jedna od univerzalnih ideja prikrivena „integralnog nacionalizma određene vla- dajuće imperijalne nacije“. Riječ je, dakle, ovdje o ruskom kolonijalizmu, koji je svoju bit skrivao iza navodne „kršćansko-europske“ ruske ideje istaknutoga ruskog filozofa. Ali ovo je tek bro- šurica, dok istodobno golemi dio ruske takozvane religijske filozofije zapravo tre- ba podvrgnuti oštrici postkolonijalne kritike. Rusko carstvo nije svoj diskurs samo bezobrazno nametalo drugim narodima, nego su se tako pripremala „intelektualno utemeljena uporišta“ za vojne intervencije. Povijest sadrži dosta primjera o tomu kako su predstavnici južnoslavenskih naroda sami tražili podršku Moskve, nadajući se pomoći moćnoga saveznika u otporu Otomanskom carstvu. Juraj Križanić Istodobno se pojavio problem prevladavanja crkvenoga raskola – glavne zapreke na putu stvaranja moćne antiturske koalicije. Zbog toga nije čudno što se među Hr- vatima koji su se, poput Bugara ili Srba, također osjećali ugroženima, s vremena na vrijeme pojavljivale javne ličnosti koje su tražile mogućnosti poboljšanja veza s Mos- kvom. Za postkolonijalnu kritiku važna je i kasnija interpretacija djelovanja ovih čimbenika, a najznačajnija je osoba među njima hrvatski isusovac Juraj Križanić (1618.-1683.), kojega suvremeni istraživači nazivaju „rusofilom i ekumenističkim vizionarom“. 60 Za vrijeme studija teologije u Bolonji, u ruke je Križaniću dospjela knjiga „Mos- covia“ (1587.) Papinog legata Antonija Possevina koji je u Moskvi boravio 1581.- 1582., u godinama vladavine Ivana Groznog. 61 Upravo tada nastaje „intentio mos- covitica“ (moskovska ideja), o kojoj već godine 1641. Križanić obavještava prvoga tajnika Kongregacije za širenje vjere Francesca Ingolija. 62 Kasnije u Rimu započi- nje Križanić rad na djelu „Bibliotheca Schismaticorum Universa“ (Opća biblioteka shizmatskih pisaca), u koje je namjeravao uključiti sva kontroverzna pitanja crkve- nih razilaženja među katolicima i pravoslavnima. 59 В. Cоловьев, 32. 60 Upravo je tako naslovljena bibliografija radova J. Križanića, koju su priredili hrvatski znanstvenik Ivan Golub i ruski istraživač A. L. Goldberg ( Гольдберг, А.Л. ). – „Juraj Križanić (1618.-1683.), Russophile and Ecumenic Visionary“ (1976.). 61 Ivan Golub, Križanić , Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1987., 10-11. 62 Isto, 11.