Nova Istra

492 HRVATI I UKRAJINCI Oleh HIRNYK Godine 1888. Strossmayer po kardinalu Rampollu u Vatikan šalje uvodni članak za knjigu, izdan kao zasebna brošura s naslovom„Ruska ideja“. Ona može poslužiti kao slikovit primjer „intelektualne kolonizacije“ i „pranja mozgova“ intelektualnoj i duhovnoj eliti još neporobljenih teritorija. Poznati ruski kršćanski filozof, zahvaljujući formiranoj svijesti o veličini Rusije i „uspješnom nametanju vlastitih stavova Drugima“, pokušao je stvoriti povlašten prostor intelektualnog diskursa u osnovi kojega leži „nastojanje da se porobi zemlju Drugih, postavi tamo vlastite institucije i razvije vlastita djelatnost“. 43 U uvodnim primjedbama čitatelju predočuje bit problema, a to je – ni manje ni više – „pitanje o smislu postojanja Rusije u svesvjetskoj povijesti“. 44 „Ideja nacije“ za Solovjeva nije isto što i „nacija misli na sebe u vremenu, a ono što Bog misli o njoj je u vječnosti“. 45 On tako čitatelja želi uvjeriti da sve rečeno u povodu „ruske ideje“ dobiva gotovo religiozni status Božje objave, u čemu je vidljiva osjetljivost prema „vlastitoj uni- verzalizaciji“, tipična za nacije-kolonizatore, kao što je već spomenuto. S pozicije univerzalnosti „ruske ideje“ Solovjev se približava „balkanskom pitanju“, kritizirajući „Ruske lažne patriote“ koji razumiju samo „snagu oružja“ i nastoje „pridobiti krhko Osmansko Carstvo, a zatim srušiti Habsburšku Monarhiju“. 46 Na prvi pogled So- lovjev zauzima demokratsku, miroljubivu poziciju, kritizirajući militarističku poli- tiku ruskoga totalitarizma. Međutim, urušivši spomenute imperije, nastavlja dalje filozof, pojavljuje se masa malih neovisnih kralje- vina koje jedva čekaju „svečani trenutak konačnog oslobođenja, kako bi mogle krenuti jedna protiv druge“. 47 Dalje, Solovjev izvodi zaključak genijalan po svo- mu totalitarnom značenju, a u obliku retoričkog pi- tanja: „Zaista, je li vrijedilo Rusiji stradavati i boriti se tisućama godina, postati kršćanskom sa Svetim Vladimirom, i europskom s Petrom Velikim, pri- tom zauzimajući određeno mjesto između Istoka i Zapada, a sve samo zato da bi pri završnom obra- čunu (na kraju krajeva) postala instrumentom ‘ideje velike Srbije i ‘ideje velike Bugarske.“ 48 43 E. Томпсон, 62. 44 В. Соловьев, Русская идея , Жизнь с Богом, Брюссель, 1987., 7. 45 Isto, 8. 46 Isto,13. 47 Isto,13-14. 48 В. Соловьев, 14. J.J. Strossmayer