Nova Istra

491 Oleh HIRNYK HRVATI I UKRAJINCI neovisnosti. Štoviše, smatrajući se pripadnikom kruga poštovatelja Ivana Franka, u korespondenciji s Peterburškom akademijom znanosti svoga je učenika i ukra- jinskoga genija predstavljao u potpuno drugom svjetlu. 37 Jagić je vjerno zahvaljivao svojoj „pokroviteljici“, opjevavši rusku literaturu nastalu u uvjetima stalne borbe za očuvanje kršćansko-bizantskog identiteta nasuprot „opasnim čimbenicima“ koji su prijetili „pravoslavnoj“ duši u vidu poljskih ili njemačkih utjecaja. 38 Ova beskrajna borba za vlastiti identitet odrazila se u ruskoj umjetnosti ikona (posebno u XVII. st.) u slikama „Sudnjega dana“, gdje su grješnici u paklu obvezno prikazivani u nje- mačkoj ili poljskoj odori. 39 Tako je Vatroslav Jagić, puno prije američkih povjesničara, postao „istraživačem stava da je Rusija bez presedana stradala od inozemnih upada i da su ti upadi bili trajna nesreća ruske povijesti“, 40 potvrđujući tako u slavenskom prostoru predodžbu o Rusiji „ispunjenoj suosjećanjem prema stradalima od ugnjetavanja tuđih naroda“. Od kolonijalizma do neovisnosti: Hrvatsko-ukrajinske paralele (II.) Među počasnim doktorima moskovskoga sveučilišta bio je i poznati hrvatski jav- ni i crkveni djelatnik (teolog, političar), đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer (1815.-1905.). Godine 1883. ruski filozof i teolog Vladimir Solovjov/Solovjev ( Влади́мир Серге́евич Соловьёв , 1853.-1900.) započinje aktivnu korespondenciju s hrvatskim biskupom. Kasnije, godine 1885., filozof dolazi u Zagreb, gdje se upoznaje s hrvatskim crkve- no-religijskim životom, opisujući Hrvate kao znatno pobožnije od Rusa. 41 Ne bez Strossmayerove potpore, hrvatski katolički časopis „Katolički list“ objavljuje rad Solovjeva „Povijest i budućnost teokracije“ na ruskome jeziku. Godine 1887. V. Solovjev započinje rad na knji- zi „La Russie et l’Église Universelle“, iz koje biskupu Strossmayeru čita ulomke za vrijeme boravka, tijekom katoličkoga Božića, u njegovoj rezidenciji u Đakovu. 42 37 Р. Горак, І. Горак , navedeno djelo, 24. 38 V. Jagić, Ruska književnost u osamnaestom stoljeću , 3. 39 Isto, 4. 40 Е. Tомпсон, 62. 41 A. Abramović,„Vladimir Solovjev – vitez svete Sofije“, u: V. Solovjev, Tri razgovora ili Priča o Anti- kristu , Detecta, Zagreb, 2007., 176. Moja napomena: Vladimir S. Solovjov,„Povijest i budućnost teokracije“, prvo izdanje na ruskom u Zagrebu 1887. godine, te prvo izdanje na hrvatskome jeziku, studija, Prometej . 42 A. Abramović, isto, 178. V.S. Solovjev