Nova Istra

490 HRVATI I UKRAJINCI Oleh HIRNYK nacionalizma stabilnih i u sebi sigurnih etnosa“. 32 U drugom članku, „Istraživanja nacionalizma“, Daškevič dokazuje da iz temelji- tije analize pokušaja realizacije suvremenih tzv. „univerzalnih ideja“ – unatoč in- ternacionalizmu, kozmopolitizmu, europeizmu, ekumenizmu, otvorenom društvu itd. – proizlazi da je posrijedi „samo još jedna modifikacija zakamuflirana integral- nog nacionalizma određene pan-imperijalne nacije“. 33 Njegovi zaključci izravno se podudaraju s tvrdnjama Leele Gandhi, na koju se u kritici ruskoga totalitarizma poziva E. Thompson. Naime, prema Leeli Gandhi, za nacije-kolonizatore i naci- je-imperijaliste tipična je „vlastita univerzalizacija“ i nju koriste kako bi proglasili „nezakonitim bilo kakav prosvjed protiv njih (a takav prosvjed je nacionalizam, op. aut.), tretirajući ga kao nešto zaostalo, necivilizirano, seljačko“. 34 Jaroslav Daškevyč i Eva Thompson slažu se u stavu kako „temeljitije istraživanje raznovrsnijeg iskustva vezanog za nacionalizammože pomoći iskristalizirati i civili- zirati univerzalna stremljenja prema identitetu i trajnosti, ograničavajući istodobno nacionalizam zarobljenih nacija, jednako kao i u širenju patoloških manifestacija agresivnog, ekspanzivnog nacionalizma, koji je vrhunac dosegnuo u ruskom koloni- jalizmu. Ipak, glavni predmet rada na području slavenskih postkolonijalnih studija još je pred nama. Kao što je rečeno, Rusija ne samo da je utvrđivala narav vlasti- te prisutnosti na već okupiranom teritoriju, nego je i snažno koristila literaturu i povijesnu znanost, uključujući i religijsku filozofiju, za utvrđivanje vlastitog dojma ‘spasiteljice svega slavenskog svijeta’ na teritoriju (najprije na Balkanu) svoje imperi- jalističke patologije“. 35 Rusi su dali važan doprinos istraživanju zaštitničkih oblika sadržanih u plano- vima budućih aneksija. Rusija je unaprijed pripremala elite tih država za svoju ak- tivnu, čak i vojnu prisutnost, dijeleći intelektualcima južnoslavenskih krajeva zvanja članova Ruske akademije znanosti u Sankt Peterburgu. Tako je godine 1760. njezin počasni član postao poznati hrvatski filozof, fizičar i matematičar Rudjer Bošković (1711.-1787.). Navodeći njegovo ime u komentarima znanstvenih publikacija, ruski znanstvenici izbjegavaju precizirati njegovo podrijetlo, te se može steći dojam kao da je bio Rus. 36 Vatroslav Jagić postao je članom iste akademije 1880. godine, nakon čega je tijekom 1880.-1886. predavao na sveučilištu u S. Peterburgu. Razumljivo je u tim okolnostima od njega očekivati pozitivan stav glede pitanja o ukrajinskoj 32 Е. Томпсон, 27 . 33 Я. Дашкевич, isto, 749. 34 Е. Томпсон, 35-36. 35 Isto, 36. 36 Vidi: П. А. Флоренский, (1882.-1937.; pravoslavni svećenik, filozof, istraživač, pjesnik), Сочи- нения в 4-х томах , Том 1. – Мысль, Москва , 1994., 757.