Nova Istra

489 Oleh HIRNYK HRVATI I UKRAJINCI objašnjava razloge uzajamna nepoznavanja između Ukrajine i Hrvatske. Međutim,Thompsonova ukazuje na još jedan problem. Piše:„Za razliku od post- kolonijalnih teritorija Azije, Afrike i Latinske Amerike, gdje su odgojene mnoge lič- nosti, koje su rekle sve o drugoj strani medalje kolonijalizma, u nekadašnjim ruskim dominijima takove glasove gotovo da se ne čuje“. 29 Tu je istraživačica posve u pravu, kao i u tomu da je veći problem taj što se takvi glasovi ne žele čuti ili se poduzima sve da ih se ne bi čulo. Spomenuti istaknuti ukrajinski povjesničar Jaroslav Daškevyč opisuje gotovo detektivsku priču o svojemu sudjelovanju, točnije „nesudjelovanju“ na kongresu sa simbolično naslovljenom temom„Sretna Europa – utopija?“, održa- nom u listopadu 1994. u Frankfurtu/M. Nacionalizam Unatoč tome što je povjesničarima predložena tema: „Komunizam, demokracija, nacionalizam: slučaj Ukrajine“, već bila uvrštena u program Kongresa i proceduru organizacije, poziv ukrajinskoj delegaciji zbog neobjašnjivih je razloga izostao. Or- ganizatori Kongresa, među kojima su bili profesor Sveučilišta u Salzburgu dr. Felix Unger i bečki kardinal Franz König, zaboravili su na svoju austrijsku moralnost i osjećaj duga, obrativši se povjesničarima s molbom da obrazlože neočekivan izo- stanak ukrajinske delegacije bez obzira na činjenicu što je ukrajinsko izlaganje već bilo uključeno u program Kongresa. To je, međutim, jednostavno zanemareno.„Čija ih je ruka izbrisala iz programa? I zašto?!“ – pita Daškevyč. 30 Odgovor nalazimo u ulomku neobjavljenog izlaganja s istoga kongresa: „Posebno je odvratan i grozan scenarij u kojemu poglavice nacionalnih i imperijalnih država, koji opstaju na vrhu upravo zahvaljujući nacionalizmu koji je u temelju zaštite vlastite države, preziru i vrijeđaju kao nacionalističke one skupine s kojima im u određenim političkim si- tuacijama nije oportuno biti. I ne bi baš milozvučno zborile ideologije kad bi se neke države štitile pomoću patriotizma; da SAD brane američki način življenja, Švedska – švedsku demokraciju, a Francuska – francuski republikanski ustroj; kada se bolje promisli (molim, zamislimo se), sve one štite vlastite države, vlastite nacije u ime vlastita nacionalizma. Možda ne bismo trebali biti licemjerni, ali takvo je lice- mjerje postalo temeljem mnogih državnih ideologija“. 31 Na isti problem upozorava Thompsonova, pišući o„rutinskom iskorištavanju“ termina nacionalizam baš u onih koji tobože stoje na pozicijama „iskorjenjivanja nacionalizma“, a obilježje „krivih u nacionalizmu“ dodjeljuju samo slabim nacijama, zaobilazeći vlastitu demonstraciju 29 Isto, 21-27. 30 Я. Дашкевич, „...Учи неложними устами cказати правду“ , 772. 31 Isto, 770.