Nova Istra

488 HRVATI I UKRAJINCI Oleh HIRNYK zakonitosti, kojima se ranije nisu mogli pohvaliti“ 23 , Ewa Thompson nastavlja da- lje, oslanjajući se na tezu da se „kolonijalizam može pojaviti u različitim dijelovi- ma svijeta, ali njegovi se objekti ne ograničavaju ne-bijelcima i ne-Europljanima“. 24 Istraživačica navodi paradoksalnu situaciju, gdje „su zadnji koji shvaćaju činjenicu kako su zaista bili objektom kolonizacije bijeli Europejci koji su upoznali kolonijalni pritisak Rusije ili Njemačke (ili, u prethodnim stoljećima, imperijalne Turske)“. 25 Svjesna je da se problem kolonijalizma „bijelih prema bijelima“ ne uklapa u post- kolonijalnu teoriju koju su konstruirali ne-bijeli istraživači poput Saïda, Spivako- ve i Bhabhe jer, naglašava Thompsonova, „ne rasa, nego nacija igra glavnu ulogu u stvaranju ruskoga kolonijalnog mentaliteta“. 26 Ona se distancira od liberalne teorije prema kojoj je nacionalizam tipičan samo za neformirane nacije kao pojava njihove zaostalosti i „nedoraslosti“. Stvarno, nacionalizam je postojao i postoji kako u razvijenim zemljama s izgra- đenim demokratskim ustrojem, tako i u zemljama „u razvoju“, a razlika je formalna: „agresivni nacionalizam“ pokazuju imperije u odnosu prema kolonijama, a „obram- beni nacionalizam“ tipičan je za nacije koje osjećaju opasnost za vlastito postojanje zbog malobrojnosti ili zbog ekspanzivne ugroze svojih susjeda. 27 Malobrojna Hr- vatska bila je prisiljena posegnuti za „obrambenim nacionalizmom“ i suprotstavljati se „agresivnom nacionalizmu“, najprije Turske, kasnije Ugarske, Italije..., a tijekom XX st. srpsko-jugoslavenskoj ekspanziji. Unatoč prednosti Ukrajine pred Hrvatskom u prostornom smislu i prema broj- nosti stanovništva, njezina je povijest također stalna potraga za modelom „obram- benog nacionalizma“ koji bi bio učinkovitiji u ukrajinskim uvjetima suprotstavljanja ruskom ekspanzionizmu. Logično bi bilo očekivati da su se na nekom od kriznih povijesnih raskrižja, gdje su se oba naroda gotovo istovremeno našla pred graničnim egzistencijalnim situacijama (Prvi i Drugi svjetski rat), povijesni putovi Ukrajine i Hrvatske preklopili ili makar približili u međusobnoj zainteresiranosti. Ali do da- nas to se nije dogodilo. Zašto? E. Thompson smatra da su nacionalne zajednice, za koje je tipičan obrambeni oblik nacionalizma, zbog razumljivih objektivnih razloga usmjerile dinamiku vlas- tita života u velikoj mjeri prema unutra, a ne prema van, trošeći „svoje resurse na otpor imperijalizmu, zbog čega stradaju druga područja djelovanja“. 28 To djelomice 23 Е. Томпсон, navedeno ukrajinsko izdanje, 65. 24 Isto, 33. 25 Isto,79. 26 Е. Томпсон, 73. 27 Isto, 32. 28 Е. Томпсон, 33.