Nova Istra

486 HRVATI I UKRAJINCI Oleh HIRNYK žave, kritikom uvođenja nacionalnoga samoopredjeljenja u Galiciji („Ukrajinac“ umjesto „Rusin“; stavovi Franka i Jagića o tomu bili su posve suprotni), ipak, kao znak protuteže ruskim slavistima, Jagić potvrđuje samobitnost ukrajinskoga jezika stupajući u obranu njegova položaja u Ruskome Carstvu, te ostavljajući prostor za objavljivanje radova ukrajinskih slavista u svome časopisu„Archiv für slavische Phi- lologie“ (Arhiv za slavensku filologiju). Uzajamno nepoznavanje Slična je situacija i s hrvatske strane, gdje se Ukrajina promatra u ruskom kontek- stu, o čemu ćemo kasnije više govoriti. Trenutno je važno posvetiti se razmatranju ključnih razloga „uzajamnog nepoznavanja“ naroda bliskih duhom i povijesnom sudbinom. Bez pretjerivanja možemo ustvrditi kako je totalitarna prošlost najvažniji razlog do sada neostvarenih kulturno-povijesnih odnosa između dvaju naroda. Međutim, imamo li pravo govoriti „totalitarna“ o „prošlosti“ Ukrajine, ili nije samo to posrije- di? Kakvo je iskustvo stekla Hrvatska u suprotstavljanju „srpsko-jugoslavenskom“ kolonijalizmu i u borbi za neovisnost 90-ih godina prošloga stoljeća? Koje zaključke na osnovi tog iskustva može izvući Ukrajina, koja se još uvijek nalazi u orbiti ruske kolonijalne politike? No, skratimo i započnimo raspravu o tomu što je glavni razlog ukrajinskoga pri- jevoda knjige „U službi Domovine“ (Zagreb, izd. iz 2006.) Hrvoja Kačića, hrvat- skoga diplomata i važne osobe političkoga i javnoga života Republike Hrvatske. Bez dobrog razumijevanja kolonijalnih pojava, koje su obilježile slavenski svijet, preosta- je tek nadati se promjenama u budućnosti. Kačić će nekoliko puta citirati bivšega francuskog ministra vanjskih poslova Rolanda Dumasa, koji je na sastanku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda godine 1991. rekao: „Svjedoci (smo) raspada dvaju posljednjih kolonijalnih carstava u Europi“ – SSSR-a i SFRJ. 18 Teza o kolonijalizmu u slavenskom svijetu neminovno nas vodi u gotovo neistra- ženo carstvo ruskoga kolonijalizma, koje je izravno (vezano za Ukrajinu) ili neizrav- no (vezano za Hrvatsku). Rusku kolonijalnu politiku„kopirao“ je (i time postao) ve- likosrpski, kasnije jugoslavenski kolonijalni model, te tako ograničio pristup Ukra- jinaca i Hrvata u svjetski prostor povijesnih i kulturnih međuodnosa. Međutim, osnovni problem kolonijalnih procesa u„slavenskom svijetu“ leži u njihovoj načelnoj razlici u odnosu na postojeće predodžbe, formirane na temelju zapadnoeuropskih kolonijalizama, tj. britanskoga, francuskoga i španjolskoga. Budući da se tradicionalni pojam„kolonijalizam“ povezuje s „ekonomskom i kul- 18 H. Kačić, U službi Domovine. Croatia Rediviva , Matica hrvatska, Zagreb, 2006., 300.