Nova Istra

482 HRVATI I UKRAJINCI Oleh HIRNYK sta Vatroslava Jagića (1838.-1923.). U djelu „Istorija slavjanskoj filologii“ ( Povijest slavenske filologije , Petrograd, 1910.) on pretpostavlja da se korištenje Uževićeva ter- mina „slavenski jezik“, odnosno svakodnevni govor, razvio„pod utjecajem zapadne- i južnoslavenske gramatike, povijesti i književnosti“. 4 Dotad poznate gramatike – L. Zizanija-Tustanovskog (1596.) i „ Грамматіки славєнскиѧ правилноє Сѵнтаґма “ (1619.) – pod nazivom „slavenski jezik“ („ слов’янська мовa “) razumijevale su pr- venstveno crkvenoslavenski jezik, za razliku od jugozapadnih Slavena, posebno Hr- vata, koji su tim pojmom nazivali živi svakodnevni jezik za sporazumijevanje, koji je daleko više korišten u književnoj djelatnosti. Glagoljica Glagoljsko pismo smatra se izvorno hrvatskim. Prema hipotezi M. Brajčevskog, fi- lozof Konstantin Ćiril je tijekom prebivanja u Hersonesu ( Херсонес Таврійський ), 860.-861. g., naišao na svete knjige pisane „protoglagoljskim pismom“. 5 Fragmenti glagoljskih natpisa otkriveni su na zidovima katedrale sv. Sofije (ukr. Собор Святої Софії ili Софійський собор ) u Kijevu. 6 A godine 1872. arhimandrit Antonin (An- drey Ivanovich Kapustin, 1817.-1894.) predao je knjižnici Kijevske duhovne akade- mije 7 stranica teksta na glagoljici, pronađenih u Jeruzalemu, do sada prema znan- stvenim spoznajama poznatih kao „Kijevski listići“. 7 Uvjerenje o tijesnoj vezi s Hrvatskom, ako ne cijele Ukrajine, onda baremGalicije (ili, prema izvornom nazivu, Galičina odnosno Haličina), dugo je bilo toliko snaž- no da se našlo u kolofonu (tekst na zadnjoj stranici rukopisne knjige ili starinske tiskane knjige, u kojem se navode podatci o autoru, vremenu i mjestu izdavanja) Karaimskog pergamentnog molitvenika u kojemu su opisana povijesna zbivanja pri premještanju dijela Karaima s Krimskoga poluotoka u Galiciju u XIII. st. 8 U 4 M. Брайчевський, Походження слов’янської писемності , Києво-Могилянська академія, Київ , 2007., 121-128. I. K. Білодiд , citirani članak, str. XXII. (Uvodni članak uz„Gramatiku sla- vensku“ / „ Граматику словенську“ Івана Ужевича ). 5 М. Брайчевський, Походження слов’янської писемності , 121-128. Брайчевський, Михайло Юліанович (1924.-2001.) – ukrajinski povjesničar i arheolog. Godine 1966. Michael Braychevsky napisao je raspravu (traktat) „ Приєднання возз’єднання ?“ (Pripajanje ili ponovno spajanje?) u kojem je sjajno razotkrio licemjerje„Teza u povodu 300. obljetnice ujedinjenja Ukraji- ne i Rusije“. Rad se u početku raspačavao kao „Samizdat“, a 1972. je objavljen pamflet u Kanadi. 6 С. О. Висоцький, Київськa письмена школа X-XII ст. , Видавництво М. П. Коця, Львів- Київ-Нью-Йорк, 1998., 38. 7 В. В. Німчук, Київські глаголичні листки , Наукова думка, Київ, 1998. 8 Karaimi ili Karaiti ( hebr. qārā’īm: čitači), židovska vjerska rigoristička sljedba koja odbacuje Tal- mud i priznaje samo Mojsijevu predaju, tj. hebrejsku Bibliju i iz nje izvedene halahe (normativni propisi). Utemeljio ju je oko 765. u Babilonu Anan ben David. U XVII. st. karaimi su se širili s poluotoka Krima po zemljama istočne Europe. Karaimi broje nekoliko tisuća ljudi, od kojih oko