Nova Istra

481 Oleh HIRNYK HRVATI I UKRAJINCI Bijelim Hrvatima koji su naseljavali prostore suvremene Zapadne Ukrajine i s kojima su vo- jevali kijevski kneževi. Dvadesetak kilometara od Lavova nalazi se arheološko nalazište Stilj- sko, gdje se prema znanstvenim hipotezama, gotovo do IX. st., nalazio glavni grad Bijelih (istočnih) Hrvata. 2 Ponekad se činilo da samo Proviđenje uka- zuje na sakralnu vezu obaju naroda, kao što go- vori slučaj najstarijega relikta kijevske pismene škole – Reimskoga evanđelistara („P еймського Євангелiя “) Ane Jaroslavne, kćeri velikoga kne- za tzv. Kijivske Rus’i ( Ки́ївська Русь ), Jaroslava Mudroga ( Ярослава Мудрого ) i francuske kra- ljice.Nečija ruka dopunila je tekstom– na glago- ljici – izgubljene stranice iz XIV st., najstarijega kijevskoga ćiriličnog pisma. Postoji pretpostavka da je kijevski fragment evanđelistara Ani iz Francuske donio češki kralj i imperator Svetoga Rimskog Carstva (lat. SacrumRomanum Imperium) Karlo IV., a njegov tekst na glagoljici napisali su hrvatski redovnici – benediktinci, koje je on godine 1347. pozvao da u Pragu osnuju samostan Emaus. 3 U takvom ćirilično-glagoljskom pismu, u dragocjenoj opremi, evanđelje je ponovno stiglo u Francusku, u katedralu u Reimsu, gdje su se tradicionalno održavale ceremonije „pomazanja“ kraljeva za francusko prijestolje. Na kontakte s hrvatskom sredinom ukazuju još dvije relikvije ukrajinske kulture, sačuvane u Francuskoj – rukopisi „Gramatike slavenske“ Ivana Uževića: prvi ruko- pis datiran je 1643. g. (čuva se u Francuskoj nacionalnoj knjižnici /Bibliothèque nationale de France/ u Parizu), a drugi – 1645. g. (nalazi se u sjevernoj Francu- skoj, u knjižnici grada Arrasa). Posebno zanimljiv je drugi, „araski rukopis“ gdje je objavljena usporedna tablica glagoljskih i ćiriličnih slova,„Oče naš“ na glagoljici i još „Azbukivedar bosenski“ (azbukvar), tj. bosanska ćirilička abeceda. Oba rukopisa bila su predmetom istraživanja svjetski poznatoga hrvatskog jezikoslovaca – slavi- 2 O. Korčnskij, „Istočni Hrvati i problem formiranja države u Prikarpatju“; „Gradine Istočnih Hr- vata u porječju gornjeg Dnjestra“;„Kulturna središta Istočnih Hrvata u okolici Stiljske gradine“ u: Bijeli Hrvati , sv. 1., Maveda, Rijeka, 2006., 31-67. J. Kobalj, „Bijeli Hrvati i Zakarpatje. Problemi lokalizacije“ ( Й. Кобаль, „Білі Xорвати та Закарпаття“) u: Екзиль , № 1, Ужгород, 1996., 29-33. 3 В. Александрович, „Київські аркуші реймського Евангелія“ u: Реймське Евангеліє Анни Ярославівни , MC, Львів, 2010., 24; D. Žubrinić, Hrvatska glagoljica , HKD sv. Jeronima, Zagreb, 1996., 187-188.