Nova Istra

477 Goran STARČEVIĆ U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ Ja sam taj koji bira prijatelja, svojom voljom. Jednom kada je pristanak dan, prija- teljstvo postaje kompulzivnim. Od sada sam samo polovica nečega. Pa ipak, ni tada me ono ne prevladava. Prijateljstvo je uvijek nježno i bez suvišnih strasti. Boginja Filija, kaže Hamvas, najnježnije je od svih božanskih bića. U prijateljstvu padaju sve maske. Društvene uloge više ne znače ništa. Ova, Rancièreu vjerojatno najvažnija, emancipatorska snaga prijateljstva, ne proizlazi iz toga što prijateljstvo počiva na iskrenosti, nego iskrenost sâma proizlazi iz prija- teljstva. Prvo dolazi Filija, a tek potom svi njezini darovi. Kao što kaže Hamvasu omiljeni pjesnik Ralph Waldo Emerson, prijateljstvo je istovremeno paradoks i re- mek-djelo prirode, jer prijatelj je jedino biće kod kojega ne žudimo za onim što on ima, nego za onim što on ili ona jest. Prijateljstvo je egzistencijalni fenomen koji se ne može svesti na divinifikaciju jastva, tj. iskustvo osobne duše, niti je ono fenomen u kojemu se vlastita egzistencija posreduje kroz divinifikaciju zajednice (rase, nacije, religije), nego je ono zaseban, treći svijet koji se ne smije zamijeniti ni sa kojim drugim. Cjelina se može upotpuniti jedino drugom cjelinom. Osoba se može otvoriti jedino prema drugoj osobi. Upravo zato, u prijateljstvu nema hijerarhije, rangiranja, niti utrke u uspješnosti. Premda se muško prijateljstvo često iskazuje na agonalnom polju, ono nadilazi svaku kompeti- tivnost. Krug prijateljstva nadilazi sve životne fenomene i označava susret u višem, uvijek otvorenom egzistencijalnom bitku. Tri glavne prijetnje prijateljstvu su ponos, arogancija i ironija. To su tri autistične forme ponašanja tipične za one koji se po svakoj cijeni žele razlikovati od drugih. Ponos drugoga vidi kao puko ogledalo, arogancija u drugome traži slugu, a ironija u njemu vidi puku nesavršenost. Svi smo mi ogledala, sluge i nesavršena bića, ali jednako tako, svi znamo da to nikada nije ono što je u nama najvažnije. Dokaz tome ponovo je sámo prijateljstvo, jer prijatelj i bez prisile izabire biti ogledalom i slugom, baš kao što priznaje svoju nesavršenost. Onaj tko to ne razumije, i ne zna prijatelju uzvratiti istom mjerom, nije uvrijedio samo prijatelja, nego i sámo prijateljstvo. Goethe zato kaže kako nije dovoljno žrt- vovati svoj život za prijatelje – za istinsko prijateljstvo čovjek se mora odreći svojih uvjerenja. Ove Hamvaseve misli žele nas podsjetiti na ono što smo u moderno doba zabo- ravili, tj. ono što je izostavljano u pričama o politici prijateljstva. To što se zaboravlja, smatra Hamvas, jest božansko podrijetlo prijateljstva. Ono se izvorno javlja kao besmrtnost dvojstva ili snaga udvostručavanja egzistencije koju su Atenjani, usprkos iskrivljavanju izvornih motiva „ubojica tirana“ Harmodija i Aristogitona, slavili kao sâm početak demokracije. „ Kada dva zajedno idu, jači su i u zamisli i na djelu. “, kaže Homer u besmrtnoj „Ilijadi“.