Nova Istra

476 U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ Goran STARČEVIĆ apsolutističkog „društva znanja“. Osim povijesnih, psiholoških i socijalnih razloga koji, svim našim nastojanjima usprkos, jasno ocrtavaju granice plemenitog „ludila“ politike prijateljstva, pred nju se postavljaju i one ontološke, doista neotklonjive granice. Te granice, kakvima ih u eseju „O prijateljstvu“ prikazuje Béla Hamvas, 41 možda su razočaravajuće za ideali- ste koji otklon od nevolja ovoga svijeta još uvijek traže u onom političkom, ali one, s druge strane, prijateljstvo prikazuju u onom najvažnijem i njemu zapravo najprimje- renijem obliku, tj. u njegovu čistom egzistencijalnom bitku. Hamvas u svojoj fenomenologiji prijateljstva daje za pravo i Platonu i Aristotelu. Istina je, kako Platon kaže, da je izvorna riječ za zajednicu zakon , jer zakon je taj koji vlada nad svim bićima, ali ono što stvara zajednicu je prijateljstvo koje se nastanjuje u bićima. Kao što kaže Aristotel, ako tisuće i milijuni mogu živjeti zajedno, govoriti istim jezikom i njegovati zajedničke tradicije, tada se ova magija ne može zamisliti bez prisuća boginje Filije. Filija (prijateljstvo) nije samo ideja, nego biće po sebi. Bez nje bi se La Bruyere s pravom pitao kako je moguće, pokraj sve raznolikosti i šaro- likosti ljudskih karaktera i temperamenta, da dva ljudska bića mogu prespavati pod istim krovom, a da jedan drugoga ne udavi prije svitanja. Bez Filije, čovjek bi bio tek usamljena grabežljiva zvijer. Premda je prijateljstvo jedna od omiljenih filozofskih i literarnih tema staroga i srednjega vijeka, tišina koja je oko prijateljstva zavladala u posljednjih stotinjak godina upućuje nas na činjenicu da se čovjek opet preobražava u grabežljivu zvijer. Hamvas, međutim, na krizu prijateljstva ne gleda kao na puki politički problem jer zajednicu, suprotno Aristotelu, ne smatra emanacijom prijateljstva. Zajednica, nai- me, nikada nije neki odnos između Mene i Tebe. Da bi nastala zajednica, potrebno nas je najmanje troje. Tamo gdje nas je troje, međutim, prijateljstvo odlijeće. Prijateljstvo buja jedino u svijetu broja dva. Dvoje, dvojica ili dvije – to je istinski svijet prijateljstva. Upravo zato, astrologija koja ljudsku sudbinu dijeli u dvanaest kuća, ima zasebnu kuću ili dom za prijateljstvo. Astrologija oduvijek zna da prijateljstvo nema nikakve veze s jastvom ili ljubavi. Prijateljstvo je zaseban sudbinski znak, poput zvanja ili smrti. Prijatelj nije ni drug, ni kolega, niti partner. Prijateljstvo se ne može nadomjestiti ni- čim drugim, niti su svi ljudi sposobni za prijateljstvo. Jedna od najčešćih pogrešaka pri pomisli na prijateljstvo je njegovo brkanje s ljubavlju. Kao što ono nije emanacija zajednice (političkog nagona), prijateljstvo nije ni emanacija ljubavi. Ljubav, kaže Montaigne, nikada ne pita za dozvolu. Ona dolazi kada želi i opsjeda čovjeka poput elementarne sile. Prijateljstvo, međutim, uvijek treba pristanak. 41 Dostupno na: http://hamvasbela.org/en/friendship.html. Na engleski preveo Zsolt Suto.