Nova Istra

473 Goran STARČEVIĆ U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ zbog straha od nadolazeće horde primitivnih stranaca i njihove jeftine radne snage. Dodamo li k tome još i gotovo nerješiv problem integracije nekadašnjih imperijalnih divova poput Njemačke i Velike Britanije u zajednicu doista ravnopravnih naroda, tada je jasno da kriza Europske unije nije ništa drugo nego kriza solidarnosti, tj. kriza prijateljstva među njezinim građanima. Tamo gdje nema prijateljstva, nema ni pravednog ili održivog političkog poretka. Europa je zapravo ogledni primjer utopijske države ili političkog projekta koji, bez obzira na desetljeća političkih i ekonomskih napora uloženih u njegovu izgradnju, još uvijek nije zaživio upravo zato što se mislilo da europsku politiku mogu i trebaju voditi jedino političke elite ili profesionalni političari, a zaboravilo se da istinska politička zajednica ne može postojati bez istinskog građanina. Problem suvremene Europe, u koju za koji dan ulazi i Hrvatska (napisano 2013., op. ur. ), nije apsurd njezinih razlika i deficit njezinog proračuna, nego deficit građanske svijesti i deficit solidarnosti. Može li se taj deficit, kako to smatra Jürgen Habermas, nadoknaditi donošenjem jedinstvenog europskog ustava 39 koji će građanima Europe omogućiti barem približnu pravnu sigurnost i osjećaj zajedništva koji su im nekada pružale nji- hove nacionalne države, ili je globalni Moloh neoliberalizma već nepovratno uništio svaku nadu u buđenje solidarnosti među europskim građanima, to, nažalost, više nije pitanje teorije, nego pitanje prakse. Tâ praksa, prije svega ostalog, mora poći od načela jednakosti. ŠTO JE PRIJATELJSTVO? Naslov ovoga poglavlja svjesno priziva u sjećanje pitanje koje je Michel Foucault po- stavio u eseju „Što je prosvjetiteljstvo?“. U zaključku svoga teksta Foucault kaže: „ Ne znam hoćemo li ikada postati punoljetni. Mnogošto u našemu iskustvu nas uvjerava da nas povijesni događaj Aufklärunga nije učinio punoljetnima, te da još uvijek mi to nismo. Ipak, čini mi se kako se tom kritičkom propitivanju sadašnjosti i nas samih, koje je Kant formulirao reflektirajući o Aufklärungu, može dati smisao. Čini mi se kako upravo taj način filozofiranja nije bio bez značaja, a ni bez učinka, u protekla dva stoljeća. Kritičku ontologiju nas samih svakako ne treba uzimati kao kakvu teoriju, doktrinu, niti čak kao kakav trajni korpus znanja koje se nakuplja; treba je zamisliti kao stav, ethos, filozofski život u kojemu je kritika onoga što mi jesmo istovremeno povijesna analiza ograničenjâ koja su nam postavljena kao i dokaz njihovoga moguća prekoračenja. “ 40 39 Vidu u: Jürgen Habermas:„Europa na raskrižju“, Europski glasnik , br. 16, Zagreb, 2011. Prev. Boris Perić. 40 Michel Foucault: „Što je prosvjetiteljstvo?“, Čemu , br. 10, Zagreb, 1997., str. 100. Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/file/92438. Prev. Tomislav Medak.