Nova Istra

458 U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ Goran STARČEVIĆ ili bit demokracije. Sada je zapravo rečeno da postoji nešto takvo kao što je „bit“ ili ontološka istina političkog, koja se utemeljuje i proučava na povijesnom ili „ontičkom“ biću same po- litike. Upravo od ove pretpostavke polazi suvremena politička teorija, tj. znanstvena teorija politike. Suvremeni teoretičari poput Olivera Marcharta i Pierrea Rosan- vallona uspostavljaju izričito razlikovanje političkog i politike . Na tragu Heideggera, pojmovno razlikovanje politike i političkog naziva se političkom diferencijom , 23 tj. raz- likovanjem ontoloških ili transcendentalnih uvjeta mogućnosti postojanja društva (političko), od posebnih načina djelovanja društvenih podsustava utemeljenih na ontičkoj raznolikosti, tj. različitim povijesnim okolnostima (politika). Bez politič- kog, kaže Ricoeur, nema politike, iako ne vrijedi obrat. Ovu je podjelu u svom najutjecajnijem spisu „Pojam političkoga“ Carl Schmitt utemeljio već davne 1927. godine. U njegovu slučaju, suprotno Ricoeuru, politika zapravo zadobiva prednost nad političkim, jer Schmittova kritika liberalizma i in- terpretacija Hobbesa i Machiavellija, u skladu s idejama suvereniteta i neprijateljstva kao konstitutivnim figurama političkog bitka, utemeljenje ima u posve„ontičkim“, tj. ideološkim preferencijama svog autora. Upravo da bi se izbjegla vjekovna manipu- lacija idejom političkog (tj. njezino zarobljavanje od strane ideologije i trivijalnosti dnevne politike), suvremena politička teorija smatra da je ontološki primat politič- kog nad politikom moguće sačuvati jedino tako da se demokracija kao politički re- žim odrekne bilo kakvoga fundamentalnog „mita o Temelju“. Točnije rečeno, ona bi, na tragu Heideggerove fundamentalne ontologije, baš kao i autentičnost čovjekove egzistencije, trebala predstavljati stalni, uvijek neizvjesni, djelomični i nedovršeni proces vlastitoga utemeljivanja iz same otvorenosti bitka. Demokracija je, dakle, beskonačno utemeljivanje bestemeljnosti slobode. Na tragu Heideggerovih postavki o epohalnom događanju istine, Marchart kao glavni zagovornik ove političke ontologije tvrdi: budući da politika izvire iz sámoga bitka, mogli bismo ustvrditi kako su svi životni ili egzistencijalni fenomeni istovremeno politički fenomeni. Sve je političko ! Političko istovremeno služi kao temelj , uvjet i uzrok cijelog društvenog bitka, ali taj temelj, s obzirom na to da se zasniva na „ne- utemeljenosti“ slobode, baš kao i Heideggerov bitak, nije nikakvo konkretno biće nego „transcendens“ koji prekoračuje svako ontičko određenje. Marchartova post- fundamentalna teorija politike, 24 dakle, zasniva se na paradoksu koji političko vidi 23 Više o tome vidi u: Dragutin Lalović, „Politička razlika kao temeljni spoznajni izazov političke teorije (o pojmovnom razlikovanju politike i političkoga)“, Politička misao , god. 49, br. 1, 2012., str. 171-183. 24 Oliver Marchart:„Post-Foundational Political Thought: Political Difference in Nancy, Lefort, Ba- diou and Laclau“, Edinburgh University Press, Edinburgh, 2007.