Nova Istra

432 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Miroslava TUŠEK Kao posljedica takvog stanja na inozemnim sveučilištima došlo je do velikih kvanti- tativnih redukcija na odsjecima slavenske filologije: neke su potpuno ukinute, neki ukidaju katedre, smjerove, lektorate i sl. – do te mjere da su svedeni na puko preživ- ljavanje; tek ih je nekoliko nastavilo funkcionirati. Stoga je važno poduzeti mjere i aktivnosti koje prije svega ovise o nama samima, kako bi se hrvatski filološki rad raz- granao u međunarodnoj suradnji. Pri tome važnu ulogu ima prevođenje hrvatskih knjiga na strane jezike, a s tim u vezi potrebno je na hrvatskim sveučilištima osnivati zasebne studije prevoditeljstva, što je bio i jedan od važnih zaključaka Prvoga hrvat- skog slavističkog kongresa. To ne bi trebao biti problem, barem ne u iskustvenom i organizacijskom smislu, s obzirom na to da studiji prevoditeljstva već imaju tradici- ju u europskim državama (Njemačkoj, Italiji, Austriji, Velikoj Britaniji...). Kako dalje U promišljanju strategije hrvatskoga jezika i književnosti na inozemnim sveučilišti- ma, kao i općenito u svijetu, u prvom je redu zadatak ministarstava i hrvatske države. Nakon ulaska Hrvatske u EUmožemo se nadati da je proces ukidanja, odnosno za- tvaranja kroatističkih katedri u inozemstvu uglavnom okončan te da i na tom pod- ručju za hrvatsku kroatistiku dolaze bolji dani. Pri tome valja spomenuti europske fondove i učiniti napore kako bi se lakše slijevali u projekte hrvatskih znanstvenika, a omogućavali bi i druge materijalne pogodnosti, kao i razmjenu nastavnog osoblja, studenata, što se do sada odvijalo stihijski. Pozitivno je i to da je sve više prisutna izravna potpora hrvatskih ministarstava (Ministarstva znanosti obrazovanja i šport i Ministarstva kulture) hrvatskim sveučilišnim djelatnicima i odsjecima u suradnji s pojedinim inozemnim sveučilištima, u sudjelovanju hrvatskih znanstvenika u radu inozemnih sveučilišta, kroz događanja i skupove u Hrvatskoj, na koja su pozivani inozemni kroatisti, u književnim promocijama i prevođenjima, pomoću stipendija, donacija knjiga, i sl. No, valjalo bi pospješiti angažman hrvatskih sveučilišta u izrav- noj suradnji s inozemnima. Hvalevrijedne su aktivnosti pojedinih udruga, primjerice Društva hrvatskih knji- ževnika u kojem se, na već tradicionalnim (28. po redu) Zagrebačkim književnim razgovorima, raspravljalo na temu Hrvatska književnost na europskim sveučilištima (Zag-reb, Klub književnika, 11.-14. listopada 2007.). Društvo je objelodanilo i Zbornik (uz potporu Ministarstva kulture, Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zag-reba, te nekoliko pokrovitelja). U razgovorima je, uz domaće autore, sudjelovalo 16 profesora iz 8 europskih zemalja. Kako su organizatori naveli u pred- govoru Zborniku, ovo okupljanje imalo je polazište u činjenici da je živo književno stvaralaštvo (i baštinjene vrijednosti) jedan od temelja na kojem se oblikuje duhovni profil, a da su europska sveučilišta ona (prva) mjesta na kojima se daju i stvaraju