Nova Istra

428 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Miroslava TUŠEK Rad u sekcijama U nastavku radnog dijela kongresa izlagalo se, istodobno, u jutarnjim i popod- nevnim satima. Sudionici su bili raspoređeni u sedam sekcija, ovisno o tematskim područjima: Hrvatski jezik u svijetu , Mjesto hrvatskog jezika među slavenskim jezici- ma , Europski dosezi hrvatskog jezikoslovlja: Stjepan Ivšić , Hrvatska knjiženost XVIII. stoljeća , Hrvatska književnost na krajevima stoljeća: modernizam i postmodernizam , Hrvatska književnost u europskom kontekstu , Hrvatskoglagoljska i paleoslavistička pro- blematika . Nakon izlaganja, koja su se izmjenjivala svakih petnaest minuta, uslijedile su rasprave. One o jezičnim pitanjima osobito su bile žive i često polemične, što ne čudi s obzirom na složenost stanja hrvatskoga jezikoslovlja u vremenu održavanja kongresa. Prof. dr. Stjepko Težak se, primjerice, usredotočio na četiri toka hrvatskoga knji- ževnojezičnoga razvoja. Do 17. st. čakavština je imala primat nad štokavštinom na kojoj su pisali M. Marulić, H. Lucić, P. Hektorović i P. Zoranić; potom slijedi tok kajkavskih struja koji je do početka 19. stoljeća dosegao svoj vrhunac, a najkraće je trajao tok mješavine čakavsko-kajkavsko-štokavskog križanca kojemu je bila težnja da se približi što širemu krugu čitatelja. Četvrti tok hrvatske pismenosti i književno- sti na štokavskom je narječju i može se pratiti od Š. Menčetića i Đ. Držića. No, kon- cem 19. stoljeća potisnut je utjecaj drugih narječja, osim jedne struje, štokavske. Cilj je tomu bio politički, da se pokaže jedinstvo „dvaju naroda“. No, jasno je da hrvatski jezik, zaključio je prof. Težak, počiva na više narječnih temelja i to treba poštovati kao samosvojnost i samostalnost svoga standardnog jezika. Od književnih tema osobitu je pozornost privuklo izlaganje o periodizaciji su- vremene hrvatske književnosti akademika Ante Stamaća. Prvo razdoblje, rekao je, obuhvaća razdoblje od 1918. do 1928. s vodećim piscima kakvi su Ujević, Krleža, A. B. Šimić, Bogović, Donadini, Sudeta. Drugo razdoblje: 1922.-1950., kada je knji- ževnost u službi socijalnih i političkih ideja, od krajnje desnice do krajnje ljevice, te povratak realizma, s vodećim piscima: Krležom, Budakom, Kolarom, Tadijanovi- ćem, Cesarićem, Šopom, I. G. Kovačićem, Kaštelanom, Matkovićem, Kombolom i Barcem. Treće je razdoblje 1951.-1967., tj. književnost kao druga moderna, s vo- dećim piscima: Marinkovićem, Božićem, Kalebom, V. Parun, Kaštelanom, Šolja- nom, Novakom, zatim Pavletićem, Donatom. Prema A. Stamaću, četvrto razdoblje je 1971.-1991., kada se književnost oslanja na unutarjezičnu problematiku te se knji- ževnošću i jezikom izrađuje strategija osvajanja slobode . Vodeći pisci su: Marinković. Novak, Šoljan, Pavličić, Mihalić i dr. Posebno je zanimanje stranih i domaćih sudionika kongresa pobudio tematski blok posvećen hrvatskoj književnosti u europskom kontekstu. Tako je, primjerice, Marianna L. Berdšaskaja iz Rusije govorila o S. S. Kranjčeviću; Antonija Blasina-