Nova Istra

427 Miroslava TUŠEK STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI sudionica, te županijskih, gradskih i akademskih ustanova. Potom su dodijeljene nagrade koje je ovaj kongres utemeljio i koje su postale također tradicionalne. Jednu od njih, priznanje koje nosi ime Stjepana Ivšića , a dodjeljuje se za iznimne rezultate u proučavanju jezika, na ovom je kongresu primio akademik Eduard Hercigonja. Druga nagrada, s imenom Antuna Barca , dodijeljena je akademiku Ivi Frangešu, za iznimne rezultate u proučavanju hrvatske književnosti. Treću nagradu, koja nosi ime Vatroslava Jagića i dodjeljuje se inozemnim slavistima, primio je mađarski sla- vist Lásló Hadrovicz za iznimne kroatističke rezultate. Radni dio kongresa otpočeo je trima uvodnim plenarnim izlaganjima. Akademik Ivo Frangeš izlagao je na temu Hrvatska književnost i hrvatska povijest , sadržajno iznijevši književnopovijesni pregled od Bašćanske ploče i prvih zapisa, preko oca hrvatske književnosti Marka Marulića i velikana dubrovačke književnosti Ivana Gundulića, sve do Šenoe, Vojnovića, Krleže i suvremenih pisaca – Aralice i Paviči- ća. – Bašćanska ploča – naglasio je I. Frangeš – simbolično je i stvarno dokument i mo- nument, i povijest, i umjetnost, ona je neprestana sadašnjost našega jezika i našega bića . Nižući djela pojedinih pisaca, istaknuvši također kako je živa samo ona prošlost koja djeluje u sadašnjosti , prof. Frangeš je izlaganje završio svojim ljeporječivim stilom: „ Doživljavam ovaj naš Prvi kroatistički kongres u oslobođenoj domovini kao još jedan nepokolebljiv doprinos vjeri u budućnost hrvatskoga Grada, onog mitskog Urbs croatica, u kojem će hrvatski čovjek, čovjek uopće, slobodno i neprisiljeno doživljavati Slobodu i Ljepotu “. Uvodno, plenarno izlaganje akademika Dalibora Brozovića bilo je na temu Jezi- koslovna kroatistika – stanje i perspektive . Na početku je istakao kako nas to stanje ne može zadovoljiti, te kako je pet godina, otkako je uspostavljena demokracija i sa- mostalnost, pred hrvatskim jezikoslovljem mnoštvo novih izazova, mnoštvo zadaća koje treba obaviti te je, među ostalim, naglasio: „ Institucijska znanost je zakazala, a pojavila se alternativna lingvistika koja se nameće radikalnim rješenjima u jeziku. No, u svemu tome valja polaziti od samoga hrvatskog jezika, a ne od toga valja li ga udaljiti ili približiti drugima (pr. srpskome, op. p.) . Stoga struka mora nužno odgovoriti na taj diletantizam koji šteti hrvatskom jeziku, a preko njega i višim hrvatskim interesima. “ O temi Hrvatski jezik u svijetu govorio je akademik Radoslav Katičić, osobito upo- zorivši na sve ono što tom jeziku stoji na putu da bude prihvaćen kao nezaobilazna da- tost i dobije mjesto koje imaju i drugi jezici. Iznio je prijedloge kako se može uspješno raditi na tome te naveo primjere koji štete takvim nastojanjima: „ Zapreke na tom putu najbolje će otkloniti uvjerljiva i valjana kroatistika koja je i sama na svjetskoj razini. A to znači: kroatistika utemeljena na neprijepornoj dokumentaciji čija je metodologija besprije- korna i... smireno i samosvjesno, bez ikakva prizvuka agitacije ili svađalaštva, posvetivši se gledištima usredotočenim na jezični izraz hrvatske kulturne duhovnosti. “