Nova Istra

409 Žarko PAIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI vremena svekolikoga ujednačenja „vrijednosti“. Zabava i gubitak duhovnoga bitka postali su drugo lice kraja metafizike. Banalnosti života u doba tehnosfere više se ne može suprotstaviti nikakva egzistencijalna avantura posljednjega skoka u religiju. Utočište i utjeha od pada u bezdan banalnosti više ne pripadaju humoru. Cinizam je prava riječ za ravnodušnost spram života. Umjesto toga, vrijeme je za povratak mišljenju bez svrhe i cilja u beskrajnome nadigravanju transcendencije i imanencije. Za takvo mišljenje dosadašnja „filozofija“ i objavljena „vjera“ nisu više mjerodavni putovi. Nedostaje ipak nešto drugo u svemu tome, a ne terapeutika u humoru. Ne- dostaje vremena duhovne slobode za događaj radikalnoga ekscesa mišljenja. A bez toga svaki korak u izračunatome, planiranome i konstruiranome vremenu postaje unaprijed besmislenim ponavljanjem trećega ranga . Iz najdubljega osjećaja ravnodušnosti moguće je izaći samo mišljenjem koje ne treba utočište i utjehu pred patnjama života da bi dospjelo do mogućega traga jedne dostojnije druge povijesti. Zbog toga nedostaje ovome vremenu njemu primjerena filozofija, a ne nadomjesci pseudo-duhovnosti u znaku primitivnoga povratka vjeri. Iza svakog takvoga povratka skriva se brutalna „politika iskona“ i fundamentalizam bez duhovnoga temelja. Vrijeme u kojem nedostaje filozofija više uopće nije vrije- me. Ono je sjaj i bijeda tehnosfere u svojem ništavnome aktualitetu „novoga“. Izlaz se nazire samo u dostojnijem mišljenju naše posvemašnje napuštenosti od Drugih. Umjesto subjekta, u igri je odluka o cjelini povijesnoga događaja mišljenja „na“ mo- gućnost stvaranja drugoga sklopa kazivanja. Na tom putu„filozofijska vjera“ više nas se ne tiče. Ali ne zbog toga što bismo bili ravnodušni spram „vjere“. „Filozofija“ više nema svoj smisao u opravdanju znanosti, religije, politike, umjetnosti. Ono što nas se jedino tiče dolazi iz čuđenja, sumnje, tjeskobe i ravnodušnosti pred događajem apsolutne samopostavljenosti tehnosfere. Sve drugo gubi autonomiju. Sve na taj na- čin postaje nadomjeskom istine. O ovome nas ne mogu više poučiti veliki mislioci kraja modernosti. Moramo sami pronaći svoj put u nadolazeće. Bez ikakve pomoći prethodnika, čak i kad ta pomoć ima obilježje utjehe u posvemašnjem lutanju bez kraja. Abstract: Kierkegaard and the power of Technosphere: Who else is the subject of „philosophical faith“? The authors attempt is articulated to open the question of the possibilities of dispu- tes metaphysical views in close connection to the power of technosphere from the perspective of the reviews of the subject as a living existence in freedom of trans-