Nova Istra

408 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Žarko PAIĆ „transcendentalne iluzije“, kako to iskazuje Deleuze u svojem radikalnome mišlje- nju imanencije bitka kao postajanja. 42 Kada nastaje mogućnost konstrukcije bića iz same tehno-geneze života, tada više nije riječ o metafizičkome kazivanju filozofije, a ni o događaju kristologije. U tom smislu„filozofijska vjera“ doista nas se više ne tiče. S njom nije više ništa moguće poduzeti oko brige za dostojanstvo novoga mišljenja. Bog egzistencije i bitak transcendencije odlaze u nepovrat povijesti. Nije li to ono što proizlazi iz posljednje „egzistencijalne vjere“ u spasonosni događaj ponavljanja? Ima li možda i treće ponavljanje? Prvo je bilo ono bitka, drugo događaja Kristove objave, a treće može biti samo tehno-geneza novih svjetova. Ako se ovo ponavljanje događa kao računanje, planiranje i konstrukcija novoga, onda je ono lišeno neizvje- snosti budućega i nepredvidljivosti nadolazećega. Nedostajuće u svemu tome nije više „nedostatak bitka“, ono manje od svega ili više od Ničega. Nedostajuće nije više niti nestanak subjekta u zapadnjačkoj povijesti mišljenja i njegove različite kom- penzacije, nadomjesci, zamjene i otuda žudnja za neprestanom promjenom posthu- manoga stanja . Nedostaje ono što uopće omogućuje razliku između autentične i vulgarne vremenitosti, slobode i nužnosti. Nedostaje konstelacija odnosa u kojoj „um“ i „vjera“ mogu zajedno u razmaku i dijalogu bez nasilne redukcije jednoga na drugo. Odnos nije „nešto“, a nije ni „ništa“. Povijesno se vrijeme otvara tek onda ako se iznova stvara sklop pojmova koji hvataju zbilju u njezinim posljednjim mogućno- stima. Ravnodušnost ( apathy, indifference ) nastaje iz nemogućnosti da se mišljenje nakon metafizike još uopće bavi pitanjima neke druge vjere osim one koja preostaje kao utočište i utjeha pred patnjama i tjeskobom života. Negdje već pri kraju spisa Zaključni neznanstveni dodatak Kierkegaard zapisuje zacijelo jednu od svojih naj- znamenitijih rečenica: „…kršćanstvo jest summa summarum humor…“ 43 U doba ravnodušnosti ozbiljnost se plaća ubrzanim zaboravom. Ima nešto i u tome da se događaj ponavljanja uvijek zbiva kao tragedija, kao farsa i kao ono ne- dostajuće u nadolazećem vremenu bez zaključnoga dodatka. Karika koja nedostaje zove se nadomjestak za realitet. Nemoguće ga je imenovati jer umjesto jezika koristi se informacijskim kôdom slike. Bit slike više ne leži u duhovnoj dimenziji izvan njezina okvira. Sve se svodi na računanje, planiranje i konstrukciju forme. S njom više ništa nije Isto. Kierkegaard je pred kraj života pisao cinične komentare o na- dolazećoj vladavini masovne ravnodušnosti spram egzistencije i događaja istinske slobode. Vidio je izgradnju parka „Tivoli“ u Kopenhagenu kao svojevrsni zloduh 42 Gilles Deleuze, Difference and Repetition , Columbia University Press, New York, 1995. 43 Sören Kierkegaard, Concluding Unscientific Postscript , Cambridge University Press, New York, 2009., str. 502.