Nova Istra

407 Žarko PAIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI autonomiji samoga pojedinca licem u lice s Bogom. Egzistencija je religiozni pojam. Odatle se određuje „bit“ čovjeka ( essentia ). Bog kršćanstva u formi subjekta kao egzi- stencije postaje novim rastemeljenim temeljem „filozofijske vjere“ budućnosti. Valja biti, međutim, krajnje oprezan u zaključcima. Ne čini se otuda pretjeranom postavka Güntera Figala. On, naime, tvrdi da je Kierkegaard ipak bio mislilac „otvorenoga su- stava egzistencije“ za razliku od Schellinga, jer je panteizam radikalizirao nadomje- stivši ga novom kristologijom. 39 Egzistencijalna vjera ne može nikad otuda biti tek pukom vjerom u onostrano. Iz nje ne proizlazi mistični trag unutar povijesti filozofije. Filozofija egzistencije u Jaspersovu slučaju zahtijeva stoga nešto mnogo više od: (1) filozofije u akademsko- me ustrojstvu znanosti i od (2) vjere u teologijskome odnosu spram subjektivnosti čovjeka. Zahtjev se najprije odnosi na preispitivanje zadaće suvremene filozofije u svijetu razdrtom krizama i ratovima. Kako u tom kaosu dati još smisao mišljenju bez promjene načina filozofiranja ? Jasno je da se filozofiranje smatra životnim po- zivom, a ne profesionalnom građanskom karijerom. Trag je nedvojbeno kjerkego- rovski. 40 No, dok Heidegger egzistencijom označava način bitka tubitka ( Dasein ) u navlastitome odnosu spram bitka u razlici spram svih drugih bića, u Jaspersa je egzi- stencija drugo ime za početak „filozofijske vjere“. 41 Kako se ona uopće može održati ako je već njezin „subjekt“ doveden u pitanje time što se čovjek na kraju metafizike poima iz „biti“ tehnike kao postava ( Gestell )? Očigledno je da Kierkegaardov poku- šaj razrješenja toga pitanja ostaje unutar mišljenja subjektivnosti subjekta. Na tim zasadama Jaspers gradi svoju filozofiju egzistencije . Vjerojatno zbog toga ostaje samo još neka vrsta posljednje iluzije dostojanstva čovjeka. Čini se da je ona u tome što se čovječnost čovjeka razumije iz transcendencije spram Boga unatoč svemu, unatoč tome što je i Kierkegaard vidio da događaj drugoga ponavljanja pretpostavlja suosje- ćanje. To je etičko-religiozni put istine, a ne ravnodušnost ( apathy, indifference ) kao doživljaj trijumfa tehnosfere nad poviješću. Kada kažemo da nas se ne tiče „filozo- fijska vjera“, ne iskazujemo vulgarni ateizam, a još manje bi Tilichov stav kako nas se „religija tiče“ značio prihvaćanje nove kristologije. Da bi nas se nešto moglo ticati, moramo biti ugođeni na temeljna raspoloženja filozofije od iskona do njezina kraja u tehno-znanostima. Čuđenje, sumnja i tjeskoba još su imali mogućnost takve velike 39 Günter Figal,„Schellings und Kierkegaards Freiheitsbegriff “, u: Heinrich Anz, Peter Kemp i Fried- rich Schmöe (ur.), Kierkegaard und die deutsche Philosophie seiner Zeit ,W. Fink, München, 1980., str. 122. 40 Vidi o tome: Armin E. Wildermuth,„Karl Jaspers and the Concept of Philosophical Faith“, Exis- tenz: An International Journal in Philosophy, Religion, Politics, and the Arts , Vol. 2, br. 1-2/2007. (jesen), str. 8-18. 41 Karl Jaspers, Der philosophische Glaube , Piper, München, 2012.