Nova Istra

398 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Žarko PAIĆ Kierkegaarda i Jaspersa kao najznačajnijega predstavnika „filozofije egzistencije“. 24 Modernost predstavlja ambivalentni projekt. Kraj filozofije u tehno-znanosti- ma uistinu je rezultat rastvaranja apsoluta u zbiljskoj racionalnosti svijeta koji je postao strojem, a ne bajkom kako je to mislio Nietzsche. Stroj mišljenja odgovara logici zasnovanoj na računanju, planiranju i konstrukciji. Bit je takvoga mišljenja u pojmu tehnosfere. To znači da se bitak i Bog ne nalaze više unutar kibernetič- ke sheme djelovanja optimalne kontrole nad okolinom kao upravljanjem kaosom. Poput drugih pojmova i oni su „trajno“ suspendirani. Na njihovo mjesto ne dolaze „privremeno“ pojmovi tehničkoga jezika. Umjesto „trajnih“ pojmova metafizike, su- srećemo se s jezikom na granici iskazivosti smisla. Slika zamjenjuje jezik. Značenje događaja, pak, istiskuje smisao bitka. Stoga je nužno da se bitak i Bog suspendiraju. Na njihovo mjesto dolazi tehno-poetička kontingencija događaja. Kierkegaard je ovaj problem budućega mišljenja jasno naslutio. „Mistični“ govor o ne-dijalektič- kim sferama egzistencije bio je vođen primatom posljednje religiozne sfere, s onu stranu logike sredstvo-svrha. Suvremena se tehnika smješta u liku tehnosfere s onu stranu ove metafizičkoga sklopa binarnih opreka. Ona više nije sredstvo za neku izvanjsku svrhu, a niti svrha povijesnoga zbivanja. Njezina se „bit“ analogno meta- fizičkome načinu mišljenja može izvesti iz autopoietičkoga sklopa djelovanja. Sada više nije riječ o stvaranju u smislu prvoga uzroka. Riječ je o tehno-genezi višestrukih učinaka proizvođenja novoga života. Eksperimentiranjem s biogenetskim kôdom nastaju žive metamorfne forme. 25 Uvodno je već rečeno da ravnodušnost ( apathy , indifference ), kao posljednji osjećaj koji to više nije, odgovara nedostatku suosjećanja s Drugime. Problem je, dakle, otvorio Kierkegaard. „Logiku sfera“ postavio je u od- nos između onoga što pripada tijelu kao užitak (ono estetsko), duši kao vladavina (etičkoga) Zakona i duhu (ono religiozno). No, gdje se nalazi mjesto nove transcen- dencije života „ovdje“ i „sada“? Gdje je, dakle, to ključno mjesto događaja otvorenosti egzistencije koja sama u tjeskobi stupa pred lice Boga sa savješću, krivnjom i grije- hom? Sve vodi do toga da je ono estetsko zbog sklonosti užitku istovjetno statusu umjetnosti u Hegelovoj filozofiji apsolutnoga duha. Sjetimo se da Hegel postavku o „kraju umjetnosti“ obrazlaže time kako je umjetnost za nas prošlost jer čovjek više nema za njom duhovnu potrebu. 26 Hegel je ovim stavom zapravo otvorio Nietz- 24 Martin Heidegger, Die Metaphysik des deutschen Idealismus. Zur erneuten Auslegung von Schelling: Philosophische Untersuchungen über das Wesen der menschlichen Freiheit und die damit zusammen- hängenden Gegenstände (1809.) (1941.) [1991.], GA, Bd. 49, V. Klostermann, Frankfurt/M., 1991., str. 73-74. 25 Žarko Paić,„Tehnosfera: Estetski kôd komunikacije“, u: Treća zemlja: Tehnosfera i umjetnost , Litte- ris, Zagreb, 2014., str. 11-61. 26 Vidi o tome instruktivne studije Güntera Seubolda, Das Ende der Kunst und der Paradigmenwech-