Nova Istra

396 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Žarko PAIĆ tehno-znanosti. Ambivalencija je u tome što znanost nužno mora isključiti vjeru da bi mogla istraživati istinu. S druge strane, filozofija nužno mora neutralizirati vjeru zbog dostojanstva mišljenja. Spor je to bez konačnoga ishoda. Kao što religi- ja u „teologijskoj suspenziji etičkoga“ dopušta da se subjekt ne misli dekartovski iz položaja ego sum , već iz egzistencijalne vjere u stajanju (ekstazi) pred licem Boga. Obje su operacije suspenzije i neutraliziranja nerecipročne. 18 Da bi um vladao, vje- ra mora postati umno utemeljena. Novovjekovna racionalna teologija nazivala se i „prirodnom“ teologijom. To je značilo da um određuje granice prirodi, a ne obratno. Da bi vjera, pak, vladala, um se mora preventivno suspendirati. Nije riječ, daka- ko, o opreci racionalno i iracionalno. Izvori postmoderne teologije subjekta vjere izvan tradicionalne metafizike položeni su ovim činom ne-utemeljenja. 19 No, pravi izvori Kierkegaardove antifilozofije potječu iz mišljenja kasnoga Schellinga. To je bjelodano u Kierkegaardovim spisima Pojam tjeskobe i Bolest na smrt . Zbog toga se čini obvezujućim govoriti o temelju (bitka) i egzistenciji (slobode kao mogućnosti). Štoviše, egzistencija sada postaje novim „temeljem“ jednoga svijeta bestemeljnosti uopće. Kontingencija događaja postaje važnijom od vladavine bitka u izvanpovije- snome smislu. 20 Kada se egzistencija izvodi iz religiozne sfere kao vjera u događaj žrtvovanja Isusa Krista, tada je pojam slobode dobio svoju unutarnju dimenziju odgovornosti u savjesti djelovanja. Negativni egzistencijali poput krivnje i grijeha odgovaraju na pitanje povijesnoga nastanka ovoga događaja. Kršćanstvo ne može biti natpovijesno unatoč„velike priče“ o kraju povijesti kao kraju ovostranoga svijeta. Povijesnost se, naime, ne shvaća granicom spram apsoluta. Posve suprotno, povije- snost slobode znači da je djelovanje u etičko-religioznome smislu ujedno istinska politika estetskoga obrata . Za svoj program ona ima totalni obrat ljudske egzistencije. U već uvijek ustrojenome svijetu„objektivne istine“ društva i države zbiva se događaj obrata. Nemojmo se ipak dati zavarati. Kierkegaard kao i Nietzsche nisu mislioci liberalizma i demokracije. Politikom se pritom ne misli na djelovanje unutar okvira državno-društvene suverenosti moći. Nije to ni neka ezoterična kršćanska politika egzistencije vitezova vjere . Možemo je nazvati metapolitikom događaja . Kierkega- ard nipošto ne savjetuje put mistike i povlačenje u samostan. Aktivna borba s onu 18 Vidi o tome: George B. Conell i C. Stephen Evans (ur.), Foundations of Kierkegaard’s Vision of Community , Humanities Press International, Atlantic Highlands, New Jersey, 1992. 19 Vidi o tome: Kevin J. Vanhoozer (ur.), The Cambridge Companion to Postmodern Theology , Cam- bridge University Press, New York, 2003. i Jean-Luc Marion, God Without Being , The University of Chicago Press, Chicago – London, 1991. 20 Vidi o tome: Jochem Henningfeld, „Angst – Freiheit – System“: Schellings Freiheitsschrift und Kierkegaards Der Begriff Angst , u: JochemHenningsfeld i Jon Stewart (ur.), Kierkegaard und Schel- ling: Freiheit, Angst und Wirklichkeit , W. de Gruyter, Berlin – New York, 2003., str. 103-115.