Nova Istra

395 Žarko PAIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI gelove metafizike. No, unatoč ironiji i humoru, kojim spis Zaključni neznanstveni dodatak nastoji duh ozbiljnosti spustiti na zemlju, problem ostaje u nečem što pret- hodi bilo kakvoj razlici između filozofije kao znanosti (apstraktnoga) i filozofije kao egzistencijalne vjere (konkretnoga). Premda religiozni pisac, Kierkegaard jest ipak najprije filozof. Ključni pojammodernoga doba on je uzdigao do vrhunca. Subjekt u tjeskobi susreta s Ništa otvara razumijevanje bitka. Događaj egzistencije otvara put razumijevanju. To je uistinu credo moderne autonomije slobode. Bez bezuvjetnoga prava subjekta sve se čini beznadno zaustavljenim u mračnoj prošlosti. Ontologija ne može više ništa reći o smislu postojanja ljudskoga života. Sve dok se pojam subjekta ne razvije iz otpora spram duha apstrakcije, ne postoji mogućnost obrata spram„objektivne istine“ subjekta. Prekoračenjem„stadija“ i preskokom„sfe- ra“ više se ne postavlja pitanje o „štostvu“ bitka ( essentia ). Zadatak je subjekta kao, uostalom, i zadatak suvremene filozofije da odgovori na pitanje „kako“ se događa ono što nadilazi bitak. U teorijama znanosti paradigma emergencije postala je da- nas jednom od vodećih za shvaćanje slobode i kontingencije složenih uvjeta života. Nastanak nečega ne može se više objasniti jednim uzrokom. Promjena u shvaćanju ideje uzroka i svrhe stvaranja iziskuje drugi pristup. 17 U susretu s Ništa s pomoću tjeskobe, krivnje i grijeha egzistencija postaje subjektom nesvodljiva pojedinca. Po- tresi unutar ontologije zbivaju se u njezinome središtu. Kada egzistencija dokida ap- solutnu vladavinu biti ili esencije bitka, susrećemo se s problemom kako opravdati ljudsku zbilju bez vodeće misli metafizike. Njezina onto-teologijska struktura nije ipak ugrožena. Samo su zamijenjene uloge. Egzistencija je, naposljetku, religiozni pojam. Razlika između Boga i čovjeka može se shvatiti kao približavanje u razmaku. Razlika ostaje. Ali se vremenitost uzdiže do vječnosti. S pomoću subjektivnosti sub- jekta mišljenje priprema skok na drugu stranu. Kršćanska vjera kao utočište i utjeha postaju novi događaj početka. Govoreći Heideggerovim izrazom s kraja 1930-ih go- dina, riječ je o „drugome početku“ ( der andere Anfang ) mišljenja autentične slobode. Paradoks nije tek u tome što Bog egzistira u vremenu, a samo se vrijeme razumije kao pad iz vječnosti u vremenitost prolaznosti, nego ponajprije u tome što egzi- stencija ne može biti obuhvaćena znanstvenim načinom mišljenja. Dva paradoksa, prvi da je Bog vremenit i da se dohvaća u konačnosti egzistencije, i drugi da je istina samo subjektivna, što proturječi idealu znanstvene spoznaje novoga vijeka, otvara- ju područje mišljenja koje zahvaljujući pojmu tjeskobe pripada suvremenome dobu 17 Vidi o tome: Iliya Prigogine i Isabelle Stengers, Order out of Chaos , Bantam, New York, 1984. i Helga Novotny, „The Increase of Complexity and Its Reduction: Emergent Interfaces between the Natural Sciences, Humanities and Social Sciences“, u: Theory, Culture & Society , Vol. 22, br. 5/2005., str. 15-32.