Nova Istra

37 Tomislav DOMOVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Fantazija Znao sam te puno prije nego sam te susreo u danu kad je gorio asfalt. Znao sam te puno prije i puno prije i ja sam gorio. Katkad jedva tinjao održavajući toplinu u noćima kad drvo puca. Održavajući svjetlo kad su svi ostali pristali na mrak. Oni tražili su pehar. Neki zlatni gral. Predmet. Ja tražio sam tebe. Život. Božji odbljesak u naručju. Grijeh Što je on? Prezaslađena kava kad žlice brojim kao lopate? Tvoj pogled u nebu umje- sto na mojoj novoj kravati? Elegija koju pišem dok očekuješ prosijane izjave ljubavi? Tvoj zaboravljeni telefonski poziv dok dosađujem se želeći se razdrmati u tvom gla- su? On ne postoji. Jer mi smo tako obični. Samo se volimo. Hora Kad će doći? Ili je već prošla, a mi je ne primijetismo zabavljeni vađenjem školjki i virenjem pod poklopac ispod kojeg noć kipi kao naše, u sjećanje umočene oči. Kad će doći? Trenutak kad tvoja i moja bestjelesnost našim prijateljima značit će više od albuma, od snimljenog glasa, od stiha iz muke napisanog...? Kad će doći ta ljubav? Već je prošla? Ili sad, kad je tako lijepo, kad smo obamrli, ona je tu, a mi, neskromni, ne vidimo prst pred nosom. Izmirba Budeš li htjela iskusiti kako to izgleda, prvo se moramo posvađati. Na pas i mater. Pokrenuti vojsku i otvoriti arsenal. Pucati svim raspoloživim sredstvima. Dobro se poznajemo pa znamo sve protivnikove slabe točke. Bio bi to težak i krajnje neizvje- stan rat. Tu ne bi bilo pobjednika. Samo ruševine kao temelj za novi grad. Jutro Sunce na prozoru. Sunce kao dodatak tvom osmijehu. Sunce u prvoj riječi. Sunce na tvojoj trepavici i pod mojim sporim kapkom. Ja se budim i ulazim u san. San koji traje. Potvrđuje se u svakom jutru. Sunce što iz okna ne izlazi. Sunce kao puteljak u tvom šaptaju. Bljesak. Ja sretan sam slijepac. I bez očiju ja te gledam. Kontrast Ti si spora. Kad odlučuješ. Ja sam brz. Kad glavinjam među zvijezdama. Ti si lijepa. Jer si svod i prihvatilište za izgubljene zvijezde. Ja nemarno izgledam. Lutam mo- čvarom donoseći teško blato u razgovor. Ti si moj najbolji dio. Ja sam pocijepana ru- kotvorina, razlog zbog kojeg nisi savršena. A i takvi, mi izvrsno se nadopunjavamo. Mirno spavamo. Gospodarimo vremenom.