Nova Istra

36 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Tomislav DOMOVIĆ Čamotinja Dođe i ona. Kao povremeni dašak nad arenom, koračić zastao na sredini trapeza, spoticanje što izaziva muk. Tišinom obavija sve sobe u kojima jesmo. Između nas se zbija, postaje tampon zona u koju najednom nerado ulazimo. Nećkaš se ti. Ni ja nikamo ne žurim. Svatko svoju obalu grli. Tako prolazi taj dan. U snu uzdahneš. U snu čujem tvoju ljubav. Nezadovoljnu i razjedenu tišinom. Moja ljubav u sličnom je stanju. Napravi prvi korak. Tvoja i moja ljubav pruže si ruke, zagrle se, zaborave protekli dan. Izgledaju kao pomireni mladenci. Ćud Moja ćud nije ono što je bila. Promijenila se stubokom od kada ti jutarnju kavu kuhaš. Moja ćud nije više zjena zaključana u dvorani ogledala. Pripitomila se i sad možeš prilaziti. Možeš je povlačiti, naguravati, spoticati. Možeš se nad njom groho- tom smijati. Nema straha. Želi biti klaun. Dvojba Ti ili sloboda? A ti si sloboda. Moja direktna veza sa svemirom. Moj gromobran i milostivi osvajač. Uskličnik u mom srcu. Nevidljiva uzda. Veza s vječnošću. Dileme nema. Uzimam te u paketu. Džehenem (Pakao) Prijetnja za slabe. Prijetnja da budućnost je kraj bez poljupca. Meni on izgleda kao prošlost prije tebe. Kao vrijeme u kojem ljubit nisam znao. Đezeluk (Sklad) Ja potonem, ti roniš. Mi dvije ribe smo koje i bez disanja žive. Možemo disati, a i ne. Kako nam volja. Ja poletim, ti nasjedneš na vjetar. Mi dvije ptice smo koje i bez gnijezda legu jaja. Lebdeća jaja naš su trag. Ja usahnem, ti kišna kap si. Poliješ me ledenjačkim jezerom. Ja te upijem. Mi jedna smo biljka. Endem u botaničkom vrtu. Okoštale spore u zagrljaju. Primjerak koji rado bi presadili. Egzil Godinama lutamo tražeći ga. Kao Izrael u pustinji naljućenog Boga. Godinama ideš za mnom držeći me za ruku i obećanje. Ne sumnjaj još da sam te prevario. I ja sam pomalo izgubljen u pijesku. I pred svud plavom vodom. Vjeruj mi, naći ćemo to mjesto kamo idu oni koji preživjeli su sve ratove, zašili sve rane, ljubav vratili na put. Idemo tamo. Nadživjeti sebe.