Nova Istra

32 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Milko VALENT lijepe vile i posebne građevine – koja je zločin za duh, i po estetskim mjerilima i po feng shuiju (Flora), među ostalim i grafitima Dobro je dok incest ostaje samo u krugu obitelji i I need cash for alcohol research . U tom kontekstu vrlo su zanimljivi i bečki, a osobito zagrebački grafiti Ne želim potratiti cijeli život peglajući tvoje gaće , koji se nala- zi u Mihanovićevoj ulici, i Potpuna insuficijencija satisfakcije , koji se izveden moćnim raspršivačem Molotov nalazi na jednoj zgradi u Ilici. Te grafite spomenuo je David dok mi je objašnjavao svoje viđenje europske ružnoće i općenito svoje mišljenje o ujedinjenju Europe i o konceptu Europske unije. Usput je, dižući visoko kažiprst desne ruke, naglasio da će se Europska unija, ako već prije ne propadne, jednostavno iz temelja urušiti kad Turska, u paketu s Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, Srbijom i Albanijom, napokon bude primljena u Uniju. Naravno, David svoje izrazito kritičko mišljenje o potpunom urušavanju Europske unije nije nigdje spomenuo, ni u svojim reportažama ni u mejlovima glavnom uredniku, pa čak ni u razgovorima s roditeljima i svojom Gabrijelom. Svoje mišljenje rekao je samo meni. Moja iskustva u promatranju i doživljavanju europske bijede i ružnoće također su u znatnoj mjeri dramatična. Premda zbog posla moram ostati miran, hladan i pri- bran, da bih uopće mogao objektivno izvještavati, doslovno sam prosuzio kad sam u raznim gradovima Europe vidio starije žene iz Anadolije dok sjede ispred kuća u ruševnim imigrantskim četvrtima. Da izgledaju sretne , ne bih to ni spomenuo, ali izgledaju točno onako kako izgledaju one koje su ostale kod kuće. Njihova lica zrcale ili tupost ili tugu ili pokornost; čak nose istu odjeću, iako već dugo, možda već desetljećima, žive u velikim europskim gradovima. Izgledaju kao i prije stotinu go- dina u svojim rodnim mjestima. Vrijeme za njih kao da je stalo, ali ne znam u kojem stoljeću. Kad bih morao napraviti popis od deset najružnijih pojava na europskom kontinentu, bijedan status imigrantskih žena i djevojaka, osobito muslimanskih, bio bi na visokom trećem mjestu.“ Četvrti posao Nina je dobila u Papas baru na Tuškancu. Radila je u kuhinji, pekla je hamburgere i usput ih jela. Devetnaest kuna po satu. Nije loše, ali je ipak malo za taj težak rad. Za vrijeme pauze, pušila je i pila pivo s debelim kolegom Sinišom. On studira elektrotehniku. Tvrdi da je još nevin, ali mu ona ne vjeruje. Kad bi tako bilo, Siniša bi bio jedini dečko u Hrvatskoj koji je nevin s dvadeset i šest godina. Narav- no, Nina ne računa teške invalide koji nisu nikad okusili čari seksualnog zbližavanja. Kad bi došla kući, miris te proklete kuhinje nije mogla isprati ni s tri tuširanja. Peti posao dobila je u Inter Carsu. Sortirala je robu u skladištu zajedno s tužnom Milicom, curom koja se upravo vratila s liječenja na Rebru. Milica je već nekoliko puta bila na Ženskoj psihijatriji, ali, rekla je, nije ozdravila. Pati od jake depresije i maštanja. Ona mašta čak i sad dok s Ninom sortira robu.„Pa o čemu maštaš?“, pitala ju je Nina. Maštam samo o jednoj stvari. Maštam o ekološkoj kućici prekrivenoj