Nova Istra

30 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Milko VALENT se cerekale komentirajući donje rublje s potpisom Vicotria’s Secret. Nimfomanka Mateja cijelu je noć pričala o svojim teško stečenim orgazmima. Također je rekla da ona nipošto nije zahtjevna cura i da ne bira dečke. Naprotiv, tko naleti, naleti! Čuvena Matejina noćna izreka u Mercatoru nakon četvrtog piva: „Tko previše bira, masturbira!“ Treći posao dobila je na kiosku Roberto u blizini luksuznog hotela The Regent Esplanade Zagreb. To je odličan posao. Čitala je ružičaste magazine i smijala se, kako je u sebi rekla, all the time , dok je prodavala Cedevita bombone, žvakaće gume, cigarete i prezervative prijateljski nastrojenim komunikativnim prostitutkama lica razorenih teškim i neurednim noćnim životom. Uskoro su joj dosadili šareni magazini za imbecilnu razbibrigu, taj totalni trash , kako ih je s prezirom nazvala, pa je u Gradskoj knjižnici posudila nekoliko dobrih romana. U jednom od njih naišla je na odlomak u kojemu je pronašla sebe, odlomak s kojim se potpuno identificirala kao da ga je baš ona napisala. „Ružnu stranu Europe nije uputno promatrati izbliza. Najbolje ju je, pa stoga i najzdravije, gledati na televiziji ili na filmu. Ružnoća tada djeluje neodoljivo privlač- no. Estetika ružnoga to je već odavno objasnila. Ružnoća viđena kroz medij filma dobiva čak auru ljepote (to također vrijedi i za ostale medije, recimo za književnost), dok je uživo ta ljepota ipak mnogo slabija, a ponekad je čak i nema, ali je ipak tako slikovita da izaziva gađenje, duboku odvratnost i jezu. Zbog toga što je preblizu, ono stvarno je suviše slikovito i stoga toliko strašno da ponekad izgleda apstraktno, pa se ono gotovo nemoguće, riječ je o realizmu apstrakcije, doista i zbiva. Za razliku od naivnih turista, koji možda doživljavaju suosjećanje za mjesta pogođena ružnoćom, reporterima i novinarima je mnogo teže. Oni naime moraju zatomiti svoje emoci- je ako žele objektivno i odgovorno izvještavati jer bi u suprotnom njihove repor- taže bile loše, mjestimice čak i sentimentalno sluzave. Ružnoća Europe najbolnije je vidljiva u devastiranim predgrađima velikih gradova, jadnim, ružnim, prljavim i gadnim, osobito u ruševnim imigrantskim kvartovima, tim getima u kojima druga i treća generacija imigranata s Juga divlja od nezaposlenosti, srdžbe, bijesa, teške lijenosti i praznine. Ružne su i mnoge državne škole koje se ponegdje od nebrige raspadaju, a i javne bolnice su u prilično lošem stanju. Sve je više beskućnika i pro- sjaka. Njihova lica ogledalo su društva u raspadanju. Nezaposlenost je u nevjero- jatnom porastu u gotovo svim europskim državama. Ljudi se dijele na ekstremno bogate, siromašne i bijednike, a srednji sloj polako, ali neumitno nestaje. Ekstremno bogati žive u elitnim kvartovima, siromašni u trošnim opustošenim stanovima, a bijednici u straćarama ili na otvorenom, u vežama i na štandovima tržnica. U dr- žavnim domovima u Italiji starce napadaju štakori, a u Engleskoj se strani radnici tretiraju poput običnih robova. (O svemu tome detaljno je izvijestila Mary Simpson