Nova Istra

24 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Milko VALENT Zna da je iznadprosječno pametna. Ona to dobro zna. U svakoj žilici svojega tijela osjeća jaku životnu snagu; u vijugama osluškuje rad neurona; njezine sinapse rade besprijekorno. Toliko je zadovoljna sobom da se može promatrati izvana. Ali Nina Horvat je, misli Nina, daleko od globalno sveprisutne shizofrenije koja je zahvatila ne samo njezinu nesretnu zagrebačku obitelj nego i cijeli svijet, a najviše Sjevernu Ameriku i Bliski istok. Za doručak je imala krepku hranu: neizbježne otočke pahu- ljice, mlijeko, lipov med i maslac na kruhu. Njezina stanodavka Ella Cross rekla joj je da lijepo izgleda u haljini.„Odsad ću nositi samo bezosjećajne ledene haljine“, pomi- slila je. Mirna je kao luđak u predvečerje. Voli o sebi razmišljati na taj provokativan poetski način. Puna je samopouzdanja. Takva je oduvijek. Težak život u oskudici učvršćuje i duh i tijelo. Već je na prvi pogled jasno da se Nina razlikuje od kolegica i kolega u razredu, osobito od kolegica jer jedino ona ima izrazito bistre oči, urednu školsku opremu i nosi lijepu haljinu; sve kolegice nose uz tijelo prianjajuće hlače, uglavnom podera- ne traperice. „Čovječe, ja sam žena, a moje su kolegice obične djevojke!“, pomislila je Nina. Situacija u oksfordskoj školi engleskoga jezika slična je kao i na anglistici Filozofskog fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme jednog predavanja, kad su studenti zamršenim rječnikom analizirali roman Ženska francuskog poručnika , Anja joj je, gledajući sadržaj njezine savršene uredne pernice, rekla da je vojnički uredna i da bi bila dobra kao vojnikinja na svakom ratištu. Svojim smislom za raspored stvari, dodala je pronicljivo Anja, pobijedila bi u pustinji za nekoliko jurišnih dana svaku vojnu formaciju pa čak i novu muslimansku državu koja pred našim očima upravo nezadrživo buja. Ali pustimo sad na miru pozadinskih sjećanja Zagreb, dragu Anju, njezinu najbolju prijateljicu, kojoj se više nikad neće javiti. Ne samo Anji, neće se javiti nikomu. Već od prošle godine, kad je donijela odluku o bijegu iz obitelji razo- rene oskudicom i alkoholom, njeguje bešćutnost. Bešćutnost neki nazivaju emocio- nalnom hladnoćom. To čak tvrde i liječnici, tobožnji stručnjaci za psihu. Pogrešno, misli Nina. Bezosjećajnost je jedna od najjačih i najtoplijih emocija na svijetu; ona toliko ispunjava ljudsko biće da se takav bezosjećajan čovjek uvijek osjeća beskrajno uzbuđeno. Bešćutan čovjek nikad nije usamljen. Njegovo „ja“ neprekidno proizvodi tamnu neprobojnu prazninu u kojoj je zabavno živjeti. Ne, neće se javiti Anji. Nina je pobjegla iz Zagreba, ona je sad u drugom svijetu. To je svijet oblačne Engleske. Ipak, ponekad ima i sunca. Eto, primjerice, danas se očekuju sunčani intervali. Uju- tro je pročitala prognozu na internetu. Osim nje, nitko u oksfordskom razredu nema pernicu. Ona ima veliku pernicu od prave kože. Ne zna od koje je životinje ta koža. Vjerojatno od svinje. To je čvrsta, plemenita i pouzdana koža. Svinje su zbog toga jako popularne u čitavom svijetu, ali ne samo zbog toga. Njihovo meso pripremljeno na razne načine baca u gastronom-