Nova Istra

168 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Šimun MUSA izvornu, autentičnu snagu riječi, otkrio njezinu ljepotu i dokazao da pjesma nosi najdublju ljudsku težnju plemenitosti, upravo katarzni učinak. Njegova je poetika dobrano određena već prvom zbirkom pjesama Žeđ pojilišta . Ona nosi prepoznatljivu mu tematiku, naviješta stil, otkriva motiviranost, idejnu okrenutost i misao, estetsku razinu i uopće duhovno obzorje. I u tim pjesmama na prvom je mjestu zemlja (nepoznata i poznata), kuća, kamen, narod, žeđ i umor. Od- mah se ugleda antejska sraslost pjesničkoga subjekta sa zemljom ( Terra inkognita ), kao i suživljenost – poistovjećenost sa sudbinom naroda koji korača u nepovijest , gdje utrobe nevjesta (...) postaju grobnice : S potamnjelim licem historijom bez stranica moj narod širokim putima korača u nepovijest Utrobe nevjesta s vijencima isprepletenim od lubanja nerođenih postaju grobnice postaju piramide Jedan po jedan Zamiru prozori na domovima gase se oči starica s riječima blagoslova na usnama. (Neputine) Premda je prošlo cijelo jedno desetljeće do objelodanjivanja druge mu zbirke Stoj- na kuća , biva očito da pjesnik slijedi svoj put i njeguje prepoznatljiv svijet zavičaja, svoj kozmos određen zemljom, kućom i iznad svega riječju kroz koju se ovi pojmovi prožimlju, pretapaju, pa i poistovjećuju uvirući u autentično lirsko zgusnuće. Pjesnikov mikrokozmos uspostavio je rezonancu spram makrokozma, a zapravo motiv zavičajnosti arhetipski postavljen, odrednicom je bîti i svijeta u cijelosti. Da je u tom zavičajnom zrcalu pjesnik uhvatio bît velikog svijeta, već je davno kazano. Imati stojnu kuću znači imati prošlost, sadašnjost i budućnost, znači imati korijen, cvatnju i plodove, znači biti u totalitetu čovjekom. A gradnja te kuće na sokovima zemlje i božanstvu riječi uistinu je sveta zadaća na putu ćudorednog, umjetničkog, filozofskog pa, na koncu, i tvarnog bivstvovanja, ta: