Nova Istra

98 NOVI PRIJEVODI José Amador Martín SANCHÉZ A spokoj nije uvijek spokoj. Ima trenutaka u kojima nas ništa ne može utješiti, kad nam proljetni dan više nije čaroban, kad nam se čini da je sve mrtvo, da je sve mirno; kad prozaičnost života udara po našim osjetilima, blokira nam živce, začepi nam krvne žile, zamrzne nam stanice. Ima trenutaka kad nas okružuje velika tišina; tako golema te ne možemo smisliti način da pobjegnemo od nje pa se prepuštamo i klizimo u njezinoj smrtnoj uzburkanosti i nestvarnom, ali tako prisutnome i bliskom ništavilu. Nema savršenih mjesta, nema se kamo doći. Uvijek se s nama vuku oskudice, boli i kukavištvo; kukavištvo koje nas zbunjuje pa si ponavljamo na svakome okretaju puta, da realno nije realno, da maske padaju i uništavaju se kad se suoče sa znanjem. Ima trenutaka u kojima sve gubi smisao i životu nedostaje riječi. Ostajemo uronjeni u prazan, eteričan svijet; ostajemo poput tanjura koji vise u zraku. U tim trenutcima postoji i Riječ koja nam pomaže, koja nas zaustavlja na rubu ponora; koja nam dovikuje i skreće nas s puta; Riječ što znači život i Svjetlost; nadu. GRAD POSJEĆUJE KESTENOVA STABLA, VINOVU LOZU (La ciudad frecuenta los castaños, el pámpano) Govori jezikom godišnjih doba. Zima se igra usklađenim sjenama, njihovim blistavim obrisima i groznim brundanjem motora. Brda nestaju,