Nova Istra

96 NOVI PRIJEVODI José Amador Martín SANCHÉZ ALI NE (Pero no) Ja pišem osjećam pokrećem se čak i sanjam u koncentričnim krugovima. Uz sjenu usmjerenu prema boli noći, pomalo umirem brojeći ponore kojima idu moje godine. Ali ne, nisu mlaki ni kamenje ni zidovi ni sjene ni prozori; mlak je pozdrav u kojemu se rađa tišina. Soba je prazna, cigleni zid otporan; čujem samo kako lepeće duša – misao ukoričena među stranicama jedne knjige. TVOJE TIJELO NALIK SOLI, OŽILJKU, PLAČU (Tu cuerpo sabe a sal a cicatriz a llanto) na bršljan zarobljen u kamenju i na vrijeme. Kupam uspomenu u školjkama, u pjeni, u tvojemu moru, dok se galebovi vraćaju dúgi mojega bola a predvečerje se širi u luku. Zvijezde blistaju uz žar moje nade između toplih neonskih svjetiljki i okrnjenih piramida sumraka, u starim parkovima, u šupljinama, na rubovima ponora usmjerena prema sjeveru, uz valove koji te čuvaju. Tvoje tijelo sliči na udaljen vjetar što poslijepodne