Nova Istra

95 José Amador Martín SANCHÉZ NOVI PRIJEVODI vrt i labirint beskonačnih zvijezda, varljivu svjetlost krijesnica, jedinstveni obris beskrajne noći. Vrtlože, ti si prostor što ulazi u područja jedinstvenih oblika, kamen temeljac sna. Nalaziš se među tornjevima, među prostranim plavetnilom, među vječnim monologom kamenja i vode na putu u morske delte. U mojoj okolini odvija se mnoštvo susreta, srce pati zbog boli; u vrtlogu. Život s komadićima prostora, s rubovima što ranjavaju klasičan je otok gdje se moja žeđ odmara od ljubavi. Ti znaš kojim putem treba krenuti da bi se došlo do svega. Danas, dok sjedam ovamo prisjećajući se i obnavljajući uspomene na sve što sam učinio i što sam propustio učiniti, na dane koje su zacrtali letovi velikih ptica, ti si rijeka sa zelenim kristalima, s prostorima na kojima se ocrtava nada, možda i jeka na nasipu smještenome na rub ponora za koju mislim da je u velikoj praznini zaustavlja tvoja ruka. Ti si vrt i osmatračnica, labirint sjećanja na odlazak i dolazak okovanog vremena, sklonište i obzorje od nježnosti s previše slatkoga neba, sa satima za predenje, iz koje se sve rađa: predvečerje, njegova ljepota, profinjene nijanse, akacija, polje po čijim rubovima uz prolaznike prolazi i život a ptice tiho lete. Sve moje misli posvećene su tebi jer rađaju se iz svega što si ti, iz jasnoga i savršenog zrcala čiste slike i prostranih krajolika u kojima živi ljubav.