Nova Istra

94 NOVI PRIJEVODI José Amador Martín SANCHÉZ na praznim brežuljcima podigao osmatračnice, kako bih plovio u glazbi šutljiva sumraka. U tvojim ruševinama – u oluji, rogožini. Nema ničega osim odjeka sati u kojima si ti vrlo profinjeno trajanje, pustoš i izvor, plava ustrajnost, sjaj koji je ispunio dolinu u kojoj se rađa lice noći. Dok spokojno spava u polju s djetelinom i naočigled plovi poput pješčanih ruža, uz noćne sjene i očaj, zadržava se spori sumrak, slatko predvečerje savršenih usana. U tebi oživljavaju sva mjesta koja je dotakla tvoja glazba; zima ludo treperi dok pri svojemu kozmičkom kraju blista mjesec, dok spavaju srebrni konji sedefastih griva. I na kraju tvojega sna, bdio sam nad poljem u kojemu ti stanuješ. Promatrao sam zelene doline kako bih ti između glinenih mora i zore napravio baldahin od jedinstvena cvijeća što se rađa iz obrisa koji je stvorilo iznenađenje i želja da na brzinu zaustavim iznad krilatih zidnih vijenaca i drveta trešnje, uz samoubilački razum i vesele oblake, iznad grada koji obiluje labirintima, u kojemu ništa nije vječno. ISTINA SI KOJA DRŽI NADU ZA RUKU (Eres la verdad asida del brazo de la esperanza) Plamteći san savršene noći. Okoliš, susret, povratak u prostrani Univerzum. Misao da te imam. Ti si početak i kraj puta kojim dolazim do svega; sudbina mi je dala da posjedujem sve tvoje,