Nova Istra

92 NOVI PRIJEVODI José Amador Martín SANCHÉZ Tvoje se tijelo prekriva snjegovima, brežuljcima. Razvodnjena poplavama, spušta se iz zraka tvoja nepristupačna pojava crne kose. PJESMA DALJINE (Canto de la distancia) Kažu mi da si umrla; iz uređenih vrtova ranjavaju me oleandri. Ne želim da san koji zaustavlja moje disanje ove noći u kasu, plačući, ode kroz šumu... Budući da nema prozora ni lire, ni jučerašnjih klupa, ni vlažnih latica, budući da nema pjenastih uronjenih potoka ni kamenih kometa koji prolaze tvojim krajolicima, snovi, kao odsutnosti, kao nova sumračja, ponovno odjekuju u zraku, u plamenoj pustoši, u beskrajnome šaptu dvoraca i tornjeva, ratničkih kataklizma i zaboravljenih mora... Dolaziš iz mraka mojega sadašnjeg bola, dok okus večeri dijeliš na svojim usnama. Mijenjam povijest, čitavu, i kao u ushićenome snu u tvojem naručju prespavam noć. U tornjevima i kamenju starih trijema iz noći se rađa vječni perivoj. U BLIJEDOJ ISKRI I DUBOKU TAJANSTVU (En el destello pálido y el misterio profundo) Kiša. Nijemi odraz tvojega lica nalik brzim povratcima. Još nije vrijeme. Danima je lagano kišilo ulicama.