Nova Istra

90 NOVI PRIJEVODI José Amador Martín SANCHÉZ spremna za sastanak; noć podvrgnuta savršenoj mašineriji vremena. Noć, okrugla i jedinstvena, tako različita od drugih noći koje su već postojale i od onih koje će tek doći. Noć... koja je odlučila doći i ostati kao još jedan putnik, onaj kroz vrijeme... Noć, varljiva i duga poput onih beznadnih. U konačnici, noć bez ukrasa i glazbe, bez njihala i sata, bez riječi i znakova, šutljiva noć visina i snjegova, ložnica i mjeseca. Noć duše. Mračna i hladna. MRAMORNI POZIV, HLADAN IZGLED I LICE (Llamada mármol, fría presencia y rostro) Neprobojna, spuštenih kapaka i crne kose. Povratak. Izgubljeni sjaj, glasovi i odjeci, zgaženi vrt, drevne i nove osmatračnice; nejasni predznak napuštanja. Vrijeme, pamćenje izgubljeno u prolaznom spletu sjena, među prikazama koje negdje u pozadini zazivaju samoću; uporna i neprestana smotra kipova koji jašu pokraj uspravnih čempresa, simbola boli i tuge. I što se dogodilo s gospodom obavijenom satenom? S lukovima i podupiračima do kojih dopire drevna kozja krv, gdje sate ispunjavaju noćna serenada i Mozart? S brončanim sjajem i isušenim ribnjacima, s labudovim krilima i smijehom kraljevni...? Što sada kad nema nepostojane maske, kad nema odlučnosti u prašini, ni izazova vjetra i oluje.