Nova Istra

87 Dejan ENEV NOVI PRIJEVODI Risto-o-o“. Kada sam izašao na ulicu i krenuo prema Hristovoj kući, on me već čekao pred vratima. U rukama je držao bocu rakije i dvije čašice. Ponudio sam ga cigaretom. Sjeli smo na povišeni prag njegovih ulaznih vrata – velikih ulaznih vra- ta napravljenih tako da kamion može proći kroz njih. Rekao sam mu da je ujak u Kanadi. Gura se tamo, snalazi se, ali ima Parkinsonovu bolest i sav se zgurio. Pitao sam za Tihomira. Postao je vozač. Malo je šljakao. Pa imao prometnu. Poslije je Hristo ramenom pokazao prema izblijedjelu nekrologu na vratima iza naših leđa pa si natočio još jednu. Pogledao sam na sat. Trebali smo poći. Ustao sam. – Ma čekaj da ti dam nešto da poneseš Sofiji. Pa ne može otići prazih ruku. Hristo je ušao u kuću i vratio se s najlonskom vrećicom punom oraha. – Sve su posjekli. Samo moj stoji. Drži i ponesi Sofiji. A Mima, odjednom mi je sinulo. Što je s njom? Što su uspomene? Igra kobe? Pjesma kojoj si zaboravio i melodiju i riječi? Ili nešto što, pomoću nekoliko kutija cigareta i nekoliko šalica kave, možeš pretvoiti u stube od bijelog kamena, koje vode do svijeta kojega više nema. Prije negoli smo nastavili put, opet smo skrenuli u horemag da si uzmem piva za put. Dok sam uzimao kusur , moje su se ruke dotakle s rukama žene za šankom. – Kako si, Mima? – upitao sam. – A kako bih bila? Vrućina. Neizdrživo je. Neka prođe već jednom taj kolovoz. U svaku sam ruku uzeo po tri piva, izašao i sjeo u auto. Vozač je potegnuo. Ploča s imenom sela ostala je za našim leđima. Čekao nas je dug put do Sofije. Da mi barem bude dovoljno piva. Dejan Enev rođen je 11. kolovoza 1960. godine u Sofiji. Završio je gimnaziju na engleskom jeziku te bugarski jezik i književnost na Sofijskom sveučilištu „Sv. Kliment Ohridski“. Radio je kao ličilac u Kinocentru, zdravstveni djelatnik na psihijatriji Medicinske akademije i na kirurgiji IV. Gradske bolnice, peglač u vojnom zavodu ZEST„Komuna“ te kao učitelj. Bio je i novinar u časopisima„Marica“, „Novinar“, „Ekspres“, „Otečestven front“ (Domovinska fronta), „Sega“ (Sada) i „Monitor“. Objavio je više od dvije tisuće novinskih tekstova – intervjua, reportaža, članaka, osvrta, feljtona. Dvije je godine radio kao copywriter u reklamnoj agenciji „Ogilvy and Mather“. Bio je i lektor. Objavio je dvanaest knjiga i dobio brojne nagrade. Njegove su kratke priče prevedene na engleski i njemački jezik. Izabrala, s bugarskoga prevela, opaske i bilješke sastavila: Ivana Primorac, Zagreb