Nova Istra

84 NOVI PRIJEVODI Dejan ENEV se dokotrljala do mene i zagrlila me. I nazvala me imenom moga brata. Brat je ustao i upalio svjetlo. Mima je sakrila svoje lice mojim ramenom. Zatim je odjednom sjela na krevet. Oči su joj izgledale kao da je plakala, ali u njima nije bilo niti jednoga slanog koraljčića, nikakvih slanih morskih zvijezda. – Da’ Bog da ga kuga pogodila – reče ona razvlačeći riječi polako i dubokim glasom – poput babe Kerelezke. Baba Kerelezka živjela je pored mlina. Ona je tako proklinjala. Proklinjala je popove svinje, krumpirovu zlaticu, pse. Ne znam jesu li popove svinje ugibale jer su živjele pod zemljom, ali kad bi proklela ponekog psa, on bi obavezno uginuo. Baba Kerelezka imala je bradu, a kad bismo morali proći pored mlina, trčali bismo kao da nas svi vrazi gone. – Nemoj tako... proklinjati – reče moj brat. – Otac ti je. Može ga stvarno pogoditi. – Nije mi otac. – Pa kako nije? – upitah. – Pa zar nećeš dobiti brata. – Ne dao Bog nikome. – Otac ti je – rekoh joj i ja. – Dobro, neka ga ne pogodi. Samo neka ga malo pogodi kamion. Samo malo. Nakon nekoliko dana ona je Božana nestala, a Hristo i Stefka opet su se pomi- rili. Brat i ja potajno smo poželjeli da se opet posvađaju i rastanu pa da Mima opet dođe spavati k nama. Budući da smo bili blizanci, čitali smo misli jedan drugome i ponekad bismo si međusobno upućivali duge, znatiželjne poglede. No nikada nismo izgovarali misli naglas. Zatim se rodio Tihomir, Mimin braco. A zatim, iako smo silno željeli krenuti u prvi razred na selu, mama i tata odveli su nas u Sofiju i tamo nas upisali u školu. Mima – Hristova kći. Viđali smo se na praznicima, ali ti su susreti postajali sve formalniji. Tihomir je postao debela, treskava beba. I Hristo se udebljao. Slušali smo dok su baka i djed govorili o tome kako je uhvatio Stefku s direktorom sirotišta, onim sa zlatnim naočalama i kožnom torbom, i kako ju je ubio od batina. I kako je počeo piti. Nakon godinu-dvije Stefka i Mima otišle su u Ruse. 4 ATihomir je ostao s bakom i ocem. Ne znam jesam li bio zaljubljen u Mimu. Nisam se potrudio ni pročitati misli svoga brata o tom pitanju. Bilo je prerizično jer je i on mogao pročitati moje misli. Znam da sam se onda, kada smo živjeli na selu i kada je cijelu godinu bio kolovoz, svakoga dana budio s mišlju da ću danas vidjeti Mimu. I zbog toga bi dan posta- jao zanimljiv poput zmaja, poput prepeličjeg jajeta, poput bodežića sa sedefastom drškom. Bili smo škvadra od desetak klinaca. Ja, moj brat, Benko, Mima, Petrica – 4 Ruse – peti grad po veličini u Bugarskoj. Nalazi se na sjeveroistoku zemlje, na desnoj obali Duna- va.