Nova Istra

431 Darija ŽILIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Prvi je vezan uz židovsku kulturu i tarot, dok je drugi vezan uz urbanu stvarnost. U tematizaciji židovstva važnu ulogu ima tema holokausta. U pjesmi „Ne dozvoli“ autorica govori angažirano, podsjećajući na smrt šest milijuna Židova, no jednako će tako opominjati i ukazivati na rat iz devedesetih. Stefanovićeva poziva na sestrin- stvo žena, govoreći im da se pobune: „Ušuškana u privid svoje sigurnosti / Jer bila si u većini / Jer Davidova zvezda nije bila utisnuta u tvo- / je srce / I tvoju dušu. / Ustani sada, čovečice, Ispravi se / Ne dozvoli da se ponovi nikada / Ova guba čove- čija“... Stefanovićeva se referira i na biblijske motive, povezuje ih s teorijom Gillesa Deleuzea i filozofijom Barucha Spinoze (u pjesmi „The Consciousness of the De- sired, Which Fulfills“). U pjesmi „Sud“ pak pjesnikinja propituje metafizičke teme, no zanimljivo je to da uvijek povezuje magično i metafizičko, pojmove i slike, i da se ponekad njezine pjesme čine kao vizije. Hiperboličke vizije rušenja jednoga svijeta, ali i isticanje lirskoga subjekta koji je tome dobu suprostavljen jer je „Magično dete / Novog eona“. U pjesmi „Besmrtni slučaj“ prisutno je povezivanje grčke i egipatske mitologije. U pjesmi „Descent into Merjhaba“ prepoznajemo židovsku mistiku, grč- ku i rimsku mitologiju. U pjesmi „Umjetnost“ autorica ističe kako pisanje doživljava kao magičan čin. Želi prenijeti poruku i mijenjati svijet. U nekim se pjesmama posve odmiče od mitološkog prosedea, okreće se stvarnosnosti i ironično govori o devija- cijama društva u kojemu živi, a to su prije svega licemjerje i pokvarenost („Zemlja trpeža“). Ruth Stefanović trenutno je na doktorskom studiju u Moskvi i neke su joj pjesme nadahnute tim gradom. Međutim, ne opisuje svjetla velegrada, već njegovo naličje, govori o onima koji su ostali bez ičega, o beskućnicima. Pritom se može uočiti empatičnost lirskoga subjekta: za razliku od Nietzschea, kojeg citira („to su mali ljudi, / patnja njihova – nebitna je“), ona ne misli da su obični ljudi nevrijed- ni njezine pozornosti. Pjesnikinja je snažna u opisima blještavih shopping centara i ispraznosti novih „elita“. Ironično govori o bivšim komunistima, palanačkoj usko- grudnosti, balkanskim skupštinama. U mahnitu plesu lirska se junakinja oslobađa, otvara svijetu, jer taj svijet nije moguće spoznati kao racionalno uređenu strukturu. Poručuje da se želi stopiti u plesu sa zemljom i na taj način povezati s prirodom. Spominjanje magije, čarobnoga, okultnog i jest ovdje kako bi se upozorilo na tra- ganje za onostranim, jer samo takvi svjetovi imaju smisao. Stilistički uzevši, njezina je poezija hiperbolički metaforična, narativna, a obilježuje je povezivanje slikovno- ga i pojmovnog. Pjesnikinja tematizira metafizičke teme, poslijetranzicijsko doba, a ponekad se pojavljuju reminiscencije na prošlost, osobnu, ali i prošlost kolektiva. Odnos kolektivnoga i pojedinačnog, posebno vezano uz ratna stradanja, velika je tema u pjesništvu Lene Ruth Stefanović. Najmlađa autorica zastupljena u antologiji je Dragana Tripković. Rođena 1984. u Cetinju, autorica je pjesničkih knjiga: „Prevarena duša“ (2000.) i „Ljubav je kad