Nova Istra

430 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Darija ŽILIĆ novoga modusa poetizacije. Antologija „Koret na asfaltu“ prikaz je poezije nekoliko pjesnikinja različitih po- etika i generacija. Tanja Bakić rođena je 1981. Diplomirala je na anglističkoj katedri Filozofskoga fakulteta u Nikšiću. Kao autorica, prevoditeljica i priređivačica potpisuje ukupno petanestak knjiga (od čega četiri knjige poezije). Trenutno radi na poglavlju u znan- stvenoj studiji„VilijamBlejk u Evropi“. Poezija joj je prevođena na sedam stranih jezi- ka. Objavila je tri pjesničke knjige: „Bolesna ruža“ (2009.),„Svilene cipelice“ (2011.) te „Sjeme i druge pjesme“ (2013.). Knjiga „Bolesna ruža“ naslovom se referira na poeziju velikoga engleskog romaničarskog pjesnika Williama Blakea. Poezija Tanje Bakić nastavlja se na anglosaksonsku literarnu tradiciju i time se podosta razlikuje od suvremene crnogorske poezije. Riječ je o intimističkoj poeziji u kojoj autorica gradi minimalističku formu, pjesmu u kojoj je temelj jasna slika, a stih je cizeliran. Nema suvišnosti. Autorica je dobra poznavateljica versifikacije, što nije čest slučaj u mladih autora koji misle da je poezija naracija odnosno nizanje nekoliko slika iz svakodnevna života, koje su pritom garnirane jakim angažmanom. Bakićeva, dakle, poetizira intimu, tajne bića , uvodi antropološke strukture, npr. vodu, mjesec, školjku. Nerijetko je riječ o neobičnim inverzijama, u kojima se lirsko ja izmjenjuje i preo- bražava, približava zemlji, vodi. Pritom postoji svijest o tomu kako nema završetka, nepostojanju zadnje točke . David Albahari, pišući o njezinoj poeziji, ističe da su glavni akteri promjene u tome drevnom sustavu Nebo i Zemlja i, naravno, Čovjek koji je smješten negdje između. Posvuda je prisutna svijest o neumitnosti promjene. I slike urušenosti, nigdine: groblje puno ptica, vode „ bez talasa “. Spominju se drevna pisma, snovi, usamljenost. Nalazimo binarne strukture koje se ponavljaju – vrelina krvi i led. Lirska junakinja poistovjećuje se sa zvijezdom, zvukom, mirisom, a sjemenke dobivaju oznake života. Ja je ipak na kraju usamljeno, golo i tužno, poistovjećeno s planinom. Pjesme su joj ponekad sofistične, igre slika i pojmova, kratke poput haiku. Svetislav Basara uočio je da poezija Tanje Bakić predstavlja otklon od jalova intelektualizma te da je riječ o naglašenoj emotivnosti i neprestanoj upitanosti nad smislom postojanja i pokušaju prevladavanja samoće. Riječ je o bilježenju promjena, jer sve se mijenja, a poezija je pokušaj da se zadrži oblik koji netom nestaje. Lena Ruth Stefanović rođena je 1970. u Beogradu. Diplomirala je ruski jezik i književnost na Sveučilištu „Kliment Ohridski“ u Sofiji, gdje je postigla magiste- rijski stupanj na temu iz suvremene ruske književnosti. Dosad je objavila nekoliko pjesničkih knjiga: „Arhetip čuda“ (2006.), „Io triumphe“ (2008.), „Djavo, jedna ne- autorizirana biografija“ (2011.). Njena priča „Novum Testamentum“ uvrštena je u zbornik Best European Fiction 2014. urednika Johna Banvillea. Pišući o knjizi „Dja- vo, jedna neautorizirana biografija“, Sanjin Sorel ističe da knjiga ima dva prosedea.