Nova Istra

405 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU priznanjima.“ 6 Istine radi (koja u „festivalskih znalaca“ često vrijedi koliko i laž), Pulski filmski festival nikada nije bio nacionalan festival do 1992. godine, a kamoli „najstariji nacionalni filmski festival na svijetu“. Malo su koje filmske povijesti i kultna mjesta festivala (ako i jesu ikada i igdje, ikoje i ikoja) potpunoma determinirali (među)nacionalnu i(li) (više)nacionalnu ki- nematografiju od gotovo njena nastanka do konačna i neopoziva nestanka, kako je to učinio pulski festival, i vremenski: od 1954. do 1991. godine, i prostorno: filmsko (gladijatorsko) borilište Arene, šestoga po veličini amfiteatra na svijetu (kapaciteta osam tisuća gledatelja, koja je prvu svečanu filmsku projekciju zabilježila još dale- koga 18. lipnja 1938.), u tri tisućljeća vremešnom gradu podno i na sedam puljskih brežuljaka. Pulski je festival posve odredio povijesni tijek jugoslavenskog cjelove- černjega igranog filma (samim time i razvoja južnoslavenskih kinematografija) te potom, unatoč rasapa neodržive federacije, jedva nekako nastavio održavati i odmje- ravati hod preostale, za festival jedva zamjetne produkcije, hrvatske kinematografije. Premda i tada pod parolom „bratstva i jedinstva“ unitaristički označen kao nacio- nalni festival (kakav je ostao i sadašnji), zbog čega ne ulazi u standardne povijesne anale međunarodnih europskih filmskih festivala, iako sedmi po starosti i trajnosti na Starom kontinentu (nakon Venecije, Cannesa, Locarna, Edinburgha, Berlina i San Sebastiana), ondašnji jugoslavenski pulski Festival od prvoga izdanja i nada- lje uvijek promiče nacionalnu komponentu kinematografijâ i produkciju film(ov)a, kako hrvatsku (i dan-danas), tako i slovensku, bosanskohercegovačku, srpsku (uz autonomnopokrajinske, vojvođansku i kosovsku), crnogorsku ili makedonsku, pa ga stoga možemo slobodno, lišeni svake nedoumice, navlastito sada s povijesne dis- tance zgasnule države, smatrati, ne samo implicitno, i međunarodnim festivalom jugoslavenskih ili, bolje, južnoslavenskih filmova. Unitaristička sintagma „jugosla- venski film“ predstavlja i znači otprilike jednako, dakako u manjem obimu i u posve drugom kontekstu, poput slične, primjerice „europski film“. Filmska se početna (kobna) sudbina, socijalistička ubrzana proizvodnja (po dekretu za socijalizma najvažnije umjetnosti), posvemašnji razvoj (od naivno rea- lističkih, režimskih, populističkih, žanrovskih, umjetničkih, do avangardnih i eks- perimentalnih) i budućnost jugoslavenskih igranih filmova svakoljetno (jer filmovi se tada snimaju i montiraju kako bi ih većina premijerno stigla u Pulu), do kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća, rješavala kojekakvim (uglavnom republič- ko‑ključnim) odlukama žirija, aplauzima i zvižducima u prepunoj Areni, poluza- branama Komunističkoj partiji problematičnih filmova (lukavo bunkeriranje, a ne 6 Miodrag Kalčić: „Nitko ne poznaje bolje Festival od nas (2): Pulski filmski festival nije najstariji nacionalni festival na svijetu“, Glas Istre , 11. prosinca 2013.