Nova Istra

402 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ širna, dugotrajna povijest (ta tri beskrajno duga tisućljeća nemira, kaosa i nereda permanentno oscilirajuće socijalne i nacionalne strukture), koja se snažno (posvu- da) osjeća kao historijsko zagađenje (smog prošlosti) i svugdje je prisutna, više i prije svega joj (njoj, Puli, rijetki grad ženskoga roda!) je breme, neopisivo gradsko opterećenje, neodređeni, trajni i stalni balast, pretežak teret na krhkim plećima gra- da, negoli urbana kvaliteta. Pula nije mediteranski (ima Rivu, obalnu ulicu, ali nema, koliko god ustrajali, mediteransku rivu) ni srednjoeuropski, a istodobno jest i mediteranski i srednjoeu- ropski (nostalgijski, austrougarski,„multietnički i multikulturalni“ spomenar) grad. Nije pomorski, ali je zato brodograditeljski grad. Odvajkada je vojni grad ( Aj puna je Pula, aj puna je Pula / Ma mladih marinera... ), ali ta njegova bitna komponen- ta postanka, nastanka i urbana uspona danas je posve satrta, uništena (ispražnjeni garnizoni, prazne vojarne bez marinera i časnika, nestalih pratećih sadržaja, kavana, oštarija, bordela, kina, ali s još uvijek kulturnim i društvenim časničkim okupljali- štem, koji to nije i ne može biti: Hrvatskim domom branitelja, važnim i ključnim mjestom za povijest Pulskih filmskih festivala); demilitariziran i neprepoznatljiv, pokušava (o)živjeti, ma koliko god to glupo, paradoksalno i apstraktno značilo ili zvučalo, suvremenu povijesnost nepovezane prošlosti. U Puli gotovo sve je već po- stojalo, svega je bilo, sve se već zbilo... U svojemu okružju Pula je prevelik i preurban grad za Istru (istodobno, danas osrednji za Hrvatsku), a Istra skučeno i ograničeno zemljopisno područje (hrvatski povijesni i politički specifikum s nezamjetnom fenomenološkom razlikom između otoka i poluotoka obrubljenoga Ćićarijom) za svekoliku prepotentnost i bahatost Pule. Stoga, Pula nije, niti može biti, Istra, i obrnuto, Istra nije Pula, u Puli se ne ogleda i ne zrcali Istra (uostalom, evidentno, ni Hrvatska, kao što ni ranije nije fa- šistička Italija ili još ranije Austrija, Austro-Ugarska Monarhija, Venecija, Rim...), a Istra samo usput, mimogred, formalno (iz geološke, zemljopisne, poluotočne da- tosti) prihvaća Pulu naprosto kao jedinu (istarsku) gradsku činjenicu. S druge stra- ne, pak, Pula se bez Istre ne bi imala kome razmetati svojom gradskosti (dičiti se prošlošću), a Istra bez Pule svoju raskošnu ruralnost, malograđanštinu, sveistarsku pitoresknost (blistavu turističku i gastroenološku sadašnjost i budućnost). Najmno- goljudniji (ali još uvijek formalno zakinut, iz regionalno-državnih politikantskih i pazinskih razloga, županijskim središtem), najpovjesniji, najkultur(al)niji (alter- nativni i mainstreamski ), najrokerskiji, najposebniji, najotkačeniji, najnarkomanski- ji, najindustrijskiji..., eto i sveučilišni s dva-tri fakulteta, najveći istarski i najstariji hrvatski grad uporno i svim silama traži sadašnjost (sadazbivajuće vrijeme, svoje mjesto u ovovremenosti), uživa u antičkoj (arheološkoj), srami se mračne (kužno- malarične) srednjovjekovne i stalno se vraća na nedavnu (austrougarsku i jugosla-