Nova Istra

348 PRILOZI O ZAVIČAJU Bruno DOBRIĆ manja koja su vezana za vojsku. 12 Prema procjeni lučkoga admirala Pule, 1908. go- dine od oko 52.000 stanovnika tek njih oko 16.500 (ili 36%) nije bilo „neposredno izdržavano od strane vojske”, a vojska je financirala 75% prihoda pulske općine. 13 Ratna mornarica po svom je sastavu i po odgoju i mentalitetu časnika bila izra- zito plurikulturalna. 14 Njezini pripadnici potjecali su iz 13 naroda i 9 etničkih sku- pina u sklopu Monarhije. Primjerice, 1912. godine posadu na ratnim brodovima sačinjavalo 32.8 posto govornika „hrvatsko-srpskog jezika“,15 21.4 posto Nijemaca, 13.6 posto Mađara, 18.2 posto Talijana, te pripadnika ostalih naroda (Čeha, Slo- venaca i dr.). 16 Vojska i državni činovnici bili su još od terezijansko-jozefinske epohe odgajani tako da su se, bez obzira na nacionalnost, osjećali posebno povezani s Monarhi- jom. 17 Plurikulturalnost Ratne mornarice potvrđuju i njezine publikacije na hrvat- skom, talijanskom i drugim jezicima, kojima se nastojalo olakšati sporazumijevanje među pripadnicima Mornarice, što potvrđuje i obveza učenja osnova talijanskoga i hrvatskoga jezika na Mornaričkoj akademiji u Rijeci. 18 Dok je u gradu talijanski jezik prevladavao među trgovcima i radnicima, njemački je prevladavao kod časnika i zaposlenika Mornarice i vojske, državnih činovnika i poduzetnika. 19 Hrvatski građani predvođeni dr. Matkom Laginjom od devedesetih godina XIX. stoljeća do Prvoga svjetskog rata vodili su političku borbu za ravno- 12 Usp. Dobrić, B., Kultura čitanja ..., n. dj., str. 34-38. 13 Polaer Tagblatt od 17. 2.1911., Nr. 1783. 14 Austrijski književnik F. K. Ginzkey, rođen 1871. u Puli gdje je služio kao časnik, svjedoči o to- leranciji koja je vladala među časnicima Mornarice: „U krugu austrijskih časnika bilo je gotovo nemoguće da bi neki drug bio napadan ili zapostavljen zbog svoje drukčije narodne pripadnosti.“ Ginzkey, F. K., Ausgewählte Werke , 1. Bd., Wien, 1960., str. 47-48. O priznavanju nacionalne rav- nopravnosti u Ratnoj mornarici svjedoči izbor Hrvata M. Njegovana (1858.-1930.) za zapovjed- nika Mornarice 1917. godine. 15 Od 1880. godine austrijski popisi stanovnika uvode rubriku „govorni jezik“ ( Umgangsprache ), na osnovi kojih su često bili izvedeni (neslužbeni) podatci o nacionalnoj pripadnosti ispitanika; tu je bio naveden i „hrvatsko-srpski jezik“. 16 Wiggermann, F., K. u. K. Kriegsmarine und Politik: ein Beitrag zur Geschichte der italienischen Na- tionalbewegung in Istrien , Wien, 2004., str. 171. 17 Austrijski povjesničar E. Zöllner navodi da„…kod njih državna svijest i etničko načelo nisu smjeli biti sjedinjivi.“ Zöllner, E., Periode der österreichische Geschichte und Wandlungen des Öster- reich-Begriffes bis zum Ende der Habsburgermonarchie, u: Wandruszka; A.; P. Urbanitsch (ur.), Die Habsburgermonarchie 1848-1918 , Bd. 3: Die Völker des Reiches, 1. Teilband, 2. Aufl., Wien, 1980., str. 32. 18 Od 1858. na Mornaričkoj akademiji u Rijeci je predavan hrvatski jezik (u početku je naziv bio„ilir- ski“, a od 1899.„srpskohrvatski jezik“). Pored ostalih, hrvatski jezik predavao je Mihovil Kombol (1910.-1918.). 19 Illustrierter Führer durch Triest und Umgebung , 14. Aufl., Leipzig, 1913., str. 87.