Nova Istra

335 Igor ŠIPIĆ POLITIKA I POLITIČARI izmakao ni Aleksandar Veliki, preko golijardske kritike crkvene i državne rastroš- nosti, sve do danas, pratimo kako raste intelektualna napetost, koja potom prelazi u nemoć, ova u ironiju i sarkazam da bi se, konačno, našla u ozbiljnoj društvenoj kritici kao jedinoj ontološkoj vezi velikih izazova, apsurda te kontroverzi i odgovor- nosti koja može biti samo odgovornost prema drugome. Ako pogledom oko sebe ne bismo neutralizirali ili ono baremminorizirali nesposobnost, neodgovornost, nepo- tizam i obrazovnu diskriminaciju političkog establišmenta , moj silazak s Kamešnice izgledao bi racionalno, što nipošto ne želim. ZAVRŠNA RIJEČ: ključ eseja je„animozitet“, a dolazi od latinskog animosus što znači „kivan, neprijateljski raspoložen prema nekomu“. No u Pučišćima na Braču, na privatnom posjedu, u krajobrazu nešto manje žešćem od kamešničkog, državici koja ima svoj prostor i svoje suhozidne granice, žive zajedno u slozi i slobodi: konj, krava, ovca, janje, koza, jare, kokoš, pile, pijevac, magarac, paun, mačka, pas, puran, kornjača i, svakako, pčela. Životinja se može priviknuti ( animal consuetudinarium ), a čovjek ne može!? Van Loonova misao o „čovjeku kao grabežljivoj zvijeri koja se hrani drugim životinjama, a bogati se uzimajući svojinu svojega bližnjega, zbog čega je povijest svijeta ujedno i povijest rata“, 18 bit će aktualna sve dok ne shvatimo i uva- žimo Gottschallovu tezu kako, zapravo, „čast, politička moć i društvena dominacija predstavljaju najbliži put do konačnog cilja – do žena“. 19 Eve ili Ave, svejedno, jer ni tri tisuće tisuće godina nakon Velike otmice ništa se promijenilo nije: interesi moći (politički eros) uvijek prođu preko općeg dobra (odvođenja) djevojke. 20 I pčele sad postaju jasnije: oprašivanje = reprodukcija. Otpori umjetnoj oplodnji danas nisu samo bioetičko pitanje, nego i tretiranje promjena u odnosima globalnih moći i utje- caja organskih, a nevidljivih sila. Možda je na to mislio notre premier kad je ustvrdio: „Ciljevi su poznati, uzeti što više novca od Europe!“ Šimić i njegova mala hajdučka družina radili su to s više moralnih prodika. U nijednom planskom dokumentu, niti u bilo kakvoj dugoročnoj viziji ove zemlje, izim u proračunskim rupama, nema hrvatskoga čovjeka, samo iz jednog razloga: takvi ne postoje. „Da smo i orli, ne bi nas odavle perje iznielo. Zbogom moja kitna Kamešnice“ – među posljednjima su riječi Andrijice. 21 Apostrofiranje hrvatskoga intelektualca i njegovog trenutka u vremenu, spram Cvjetka Milanje, opravdava moj credo u njegovo prisuće, a u kojemu čuči i pisac, što ide izvrsno uz zabranu izlova i jedenja svega što se množi prilegom. Tako mi ostaju 18 H. W. van Loon, Brodovi i njihovi putovi, Split, 2009. 19 J. Gottschall, Silovanje Troje . Evolucija, nasilje i Homerov svijet, Kigen, 2011. 20 N. Sikirica,„Legende istorinske u krajevima Cetinske doline“, Narodna umjetnost , knjiga 16, 1979., 159-168. 21 M. Milas, 1972., 32.