Nova Istra

284 POLITIKA I POLITIČARI Fahrudin NOVALIĆ Politički procesi su dvosmjerni, a izražavaju se, na jednoj strani, u različitim oblicima svjesnoga djelovanja i utjecaja društva – različitih društvenih subjekata na državu i državnu politiku. S druge strane, izražavaju se u povratnome djelova- nju države na društvo. Zato možemo govoriti o „društvenoj“ i „državnoj“ dimenziji politike kojom njezini nositelji manipuliraju pojedincima, društvenim skupinama, institucijama, društvom, državom; čitavim javnim mnijenjem. Pojam manipulacije „Ništa nije nestalnije od političkog poretka koji je ravnodušan spram istine, no ništa nije opasnije od političkog sistema koji pretendira na to da propiše istinu.“ Michel Foucault (Foucault, 1994:172) Odnosi među ljudima odvijaju se u dva osnovna oblika – kao odnosi zloupora- be moći i kao odnosi suradnje. Manipulacija je zloupotreba moći. Sastavni je dio ideologije kao iskrivljene društvene svijesti – proizvoda, prije svega, namijenjena ljudskim masama kojima se manipulira. Politika je organski srasla s manipulaci- jom, poput sijamskih blizanaca, a ishodište srastanja je u čovjeku kao prirodnome i društvenom biću. 4 Čovjek je i – lukavo, okrutno, grabežljivo, osvajačko-prisvajačko biće. Njegova povijest je i povijest okrutne eksplicitne i implicitne ratne destrukcije. Osnovni su dijelovi pojma manipulacije: manipulator/pošiljatelj poruke; poru- ke koje pošiljatelj prenosi primatelju/primateljima; primatelj(i) poruke kojima se manipulira; socijalno-psihološki uvjeti u kojima se poruka priopćava; sredstva ma- sovnoga informiranja i komuniciranja; oblici i načini komuniciranja pošiljatelja i primatelja; javni problem na koji se poruka odnosi; nepostojanje opće suglasnosti o javnome problemu; ali postoji zanimanje primatelja za poruke; posljedice koje poruka izaziva. Đuro Šušnjić je, temeljem netom navedenih, od autora ovoga teksta nešto izmi- 4 Korijeni manipulacije su i u primitivnoj socijalno-darvinističkoj orijentaciji koja je sadržana u individualnoj i grupnoj prirodi čovjeka. Čovjek kao prirodno biće je filogenetska struktura s ge- netskim programom i instinktivno-nagonskom regulacijom ponašanja i razvoja svojstvenog pri- rodnim zakonima. Čovjekovu prirodu čine njegove urođene osobine. Svakom su, u tom smislu, urođene stanovite individualne dispozicije koje se očituju i mijenjaju u društvenom životu kao rezultat (samo)aktivnosti pojedinaca i različitih izvanjskih utjecaja. Njemački sociolog i filozof Alfred Vierkandt, u tom je smislu, istraživao „‘podređivanje’, odnosno ‘urođena socijalna svojstva čovjeka’ (poziv za pomoć, instinkt borbe, oponašanje itd.)“ (u: Grlić, 1982:431). Čovjek kao druš- tveno biće ontogenetska je struktura – sustav njegova morfološkoga i funkcionalnoga rasta i razvo- ja kao individue, proces njegove individualizacije i socijalizacije.